Anaida - vrt, cvijeće, kamen, dom...

 

Lijevo...

 

 

Centar...

 

 

Desno...

 

 

 

 

Mi smo Ivek kutak - družimo se mi- ivice (ajuge), a tu su nam i ivančice i kineska trava. Iza nas raste i kozja krv, pa neki grmić koji na proljeće cvijeta žutim cvetekima a cijelo ljeto se zeleni i ovo drvce predivne bordo boje. A i dvije bergenije, koje se još nisu razrasle, su u našem društvu. Lijepo nam je u našem Ivek kutku i radosno rastemo!

 

 

 

Pozdrav svima! Ja sam dlanastolisni crveni javor. Lani sam nešto bio bolestan, pa je neka teta (hmmm, to sam bila ja, op.Anaida) uzela škare i cik,cik,cak,cik po mojim granama. Kad sad razmislim, to joj je bio mudar potez jer sam ove godine bujniji, zdraviji i crveniji. Ipod mene rastu dragoljubi, kadifice, još neke ljetnice, lepi dečki i uresnice. A nedavno sam dobio i nove zimzelene susjede, i friška je travica zasađena u susjedstvu, pa bi nam svima tu trebalo biti sasvim veselo tijekom godine...

 

 

 

 

Sve vas pozdravljam, ja sam Božikovina, za prijatelje Božica. S menom vam nema puno brige - ja rastem, malo se zelenim, malo imam žute boje po sebi, a malo i crvene... I ne volim baš pričati o sebi - nek moja ljepota, suncem obasjana, sve sama govori.

 

 

 

Od prošle jeseni i mi krasimo ovaj vrt. Načule smo da nas gospoja koja brine o nama (hmmm, opet ja op. Anaida) jako voli jer ju naše domaće ime Katruže podsjeća na baku koja više nije s njom... Inače nas zovu Božuri, onak "po gospodski". Još nismo procvijetali, ali popoljak jedan imamo - pa nas pratite i dalje, sigurno ćemo vas razveseliti cvijetom i mirisom.

 

 

 

 

Prije nekog vremena napale su vam mene uši... Eh, kad se sjetim koliko ih je bilo - na svakom mojem pupoljku su sagradile dom! E, nije me to baš oduševilo jer su mi crpile snagu i moji su pupoljci zbog uši bili jadni i nemoćni... Onda je ona gore spomenuta gospoja pošpricala nekom plavom tekućinom te uši i sve je postalo lakše... sada moji pupoljci stoje spremni na cvat, a ja sam isto tako živnula i ovog sam se proljeća sasvim pristojno popunila. Oh, pa nisam se predstavila... Ja sam Suručica, moj naklon.

 

 

 

I mi, babosvilke, vam rastemo u cvjetnom otoku na sredini vrta. Rijetko nas vidite jer nas je gospoja koja brine o vrtu (pa vidite li vi to, svaki me cvijet spominje!! Mislim da me vole  , op. Anaida) malo posadila na ne baš najsretnije mjesto, tako da nas skrivaju velike ivančice. Ali, mi ipak cvatemo ružičastim cvjetovima već dosta dugo i tako će i biti, vjerujemo, još dugo...

 

 

 

U stražnjem djelu vrta rastem i ja. Nit sam lovor, nit sam višnja pa me zovu Lovorvišnja. Sad tjeram puno mladica pa, oprostite, nemam vam vremena pričati o sebi... Vidite i sami...

 

 

 

Eeeej, baš mi je drago da ste i mene pogledali... Ja vam, naime, ne znam uopće kako se zovem... Malo to je nezgodno, probala sam već pitati dosta ljudi koji me dođu gledati kako mi je ime - ali vam nitko nema pojima... Pa, ako znate koji sam ja grm i kak se zovem, dajte mi pomozite da se ne sramotim više... Mislim, znate kak je - zezaju me druge biljke, šapću da sam ja "čudna biljka" kad si ni ime ne znam... Ispod mene rastu bijele ljubice, a pokraj mene mini ruža, a ako pažljivije pogledate iza mene ćete vidjeti zlatnožuti grmić neke hostice. Sve znam samo svoje ime ne znam - kakav neugodnjak...

 

 

 

Mene je, kao jako malu, iz Rijeke gospoja Triša poslala u Međimurje. I mogu vam reći da mi je zimus sasvim OK bilo u kući, a ovih dana uživam vani... Ja sam tradescantia (podarka) i imam dva mala ružičasta cveteka. Pokraj mene je zeleni pajdaš kojem ja ne znam ime. Ali sviđa mi se... Baš je feš dečko!

 

 

 

No... Vidite vi moje biljkice - pričljive su na gazdaricu  !!! Lijepo vas podzravljam i sunčani vikend želim!!!