Putovanje lijepom našom i šire

 

 

Vraćamo se doma, a u podnožu njihova brdašca teče Rijeka Bosna, sa prekrasnom žutom padinom

 

 

Još jedan pogled sa njihovog imanja i vrijeme je da krenemo dalje

 

 

Ne moram reći da smo opet jeli, slasna pita od mesa, baklave, a ja Begovu juhu - mljac.

Pokret, odlazimo zajedno s dva auta na Ilidžu, jer mi produžavamo za Mostar.

Predivan park - vrelo Bosne, izvor rijeke Bosne - Ilidža

 

 

 

 

Bilo bi još puno toga za napisati, previše slika za pokazati, no vrijeme nam je da se oprostimo od Sarajeva i naših preljubaznih domaćina. Sarajka nam poklanja suvenir, a njm čak tri knjige, koje je napisao - nismo ni znali da se cjelo vrijeme družimo s jednim piscem-profesorom-autorom nekoliko knjiga - to je taj skroman čovjek, zelenih očiju, koji puno zna, lijepo govori i rado smo ga slušali.

 

Rekli smo doviđenja Sarajevo, jer jednom ćemo se vratiti.

 

Putujemo prema Mostaru, većim djelom uz prekrasni tok rijeke Neretve

 

 

Na žalost već se polako spušta mrak, pa odlučujemo ostati spavati u Mostaru, a i slike su već u mraku

 

 

 

 

Spavamo u jednom prekrasnom pansionu, luksuzna soba s doručkom 35 eura - čak i za penziće sasvim u redu.

 

Ujutro pravac Međugorje - nismo se penjali na "brdo viđenja", a u crkvu se od silnog svijeta nije moglo ući, no nekoliko fotki smo napravili.

 

 

 

 

Većina privatnih kuća u međugorju izgleda ovako

 

 

U samom se mjestu nismo duže zadržavali, jer smo još u planu imali obilazak etno sela u blizini - hvala Lani 2 ,koja nas je na to upozorila.

Zaista vrijedi i ja jednostavno moram staviti sve slike, koje smo tamo slikali.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Svaki je komentar suvišan, da smo prije znali za ovo sigurno bi tu potražili smještaj.

 

Naše se putovanje kroz BIH približilo kraju, pa smo odlučili poći put Makarske. Imali smo želju posjetiti Biokovo, ali na 1700 m bilo je magle, pa smo to odgodili za idući put.

 

Još ima kratak izvještaj iz Makarske, Splita i Meštrovićevog mauzoleja, nemojte otići "kućama"

 

 

 

Osim predivnog cvijeća sarajka ima i prekrasno uređenu kuću, koja je trebala biti samo vikendica, no s puno ljubavi i ukusa sami su je pretvorili u ugodan i topao dom.

Evo nekoliko slikica njenog doma - dnevni boravak - sve u staklu

 

 

Na polukatu, vidljivo iz dnevnog po stepenicama radni prostor njm

 

 

Gledano s polukata dnevni boravak i mjesto, malo niže - tu smo kafenisali

 

 

Trpezarija -

 

Trpezarija je omiljeno mjesto, tu smo proveli mnooooogo vremena, konzumirajući sarajkine specijalitete

 

 

i naravno nezaobilazne baklave

 

 

Cjelu je noć ljevala kiša, ali ujutro je prestala, pa sam išla u razgledavanje cvijeća. Puno ste toga vidjeli, ali ja jednostavno to moram objaviti.

uživajte:

 

 

 

 

 

 

 

To je samo mali djelić cvjetnog carstva koje se tu može naći.

 

Sada krećemo u grad - tu ću staviti slike - možda zbrda zdola, jer ono što ne znam objasniti, sve sam znala, ali zaboravila.

 

 

 

 

 

 

 

 

Katedrala i mi

 

 

 

 

Tu je naravno i Meša Selimović

 

 

pa mosta na kojem je ubijen Gavrilo Princip

 

 

Stara, tipično uređena sarajevska - mi bi rekli konoba

 

 

Ovo mi se naročito dopalo, zamislite što se sve može naći u ovom "slatkom kantunu (kutu).

 

 

Nakon obilaska, pojeli smo naravno ćevape, kupili suvenire, odlazimo na

"krov" Sarajeva - najviši neboder u Evropi 172 m - 35 katova i evo Sarajeva iz ptičje perspektive

 

 

 

 

Na vrhu smo pili kavu dok je vani padala kiša

 

 

a u prizemlju crveni tepih .

 

 

Sačekajte ima još

 

 

Iz Vukovara po kišnom jutru vozimo se prema granici susjedne nam države. Još ne znamo što nas tamo očekuje, ali prošavši Županju i sunce je sa nama.

Tu smo blizu

 

 

Preko granice u Brčko ulazimo preko mosta na rijeci Savi-nemamo se namjeru zaustaviti, iako tu živi naša forzicija, no na moj upit nije mi se javila pa pretpostavljam da nije imala vremena. Evo samo slika iz auta

 

 

Krećemo dalje prema Tuzli - ravnamo se po karti i biramo najbliži put. Sve su ceste bile označene kao iste važnosti, ali joj nekoliko km asfalta, pa nekoliko - srećom metara bijele ceste - svakako tragedija, hupseri grbe, ovdje je Bog sigurno rekao "Laku noć". No nije daleko, dvadesetak km i na domaku smo tuzle.

Tu naravno najprije kratka šetnja gradom

 

 

 

 

i nisam mogla odoljeti a da se ne uslikam sa književnikom Mešom Selimovićem, kojem pravi društvo još jedan fini gospon, čije sam ime zaboravila

 

 

I prvi trag da nas u Sarajevu čeka naša sarajka (nema nikakve veze, ali meni je bila fora) ćevapi kod sarajke

 

 

Ćevapi u lepinji - mm velika porcija 10, ja mala 5 - dva soka - sve skupa

10 KM - to vam je oko 40 kn - super cijena za nas.

 

E tu se dogodio mali incident. Ostavili auto na parkingu i zaboravili platiti parking, kad smo došli, a auto blokiran - poruka ispod brisača - uglavnom taj nas je vic koštao srećom samo 15 KM (60 kn). Pa dobro sve zlo s tim.

Nastavljamo putovanje prema Sarajevu, a sarajka zove svakih pet minuta.

Gdje ste sada, kad se vidimo, da niste više nigdje svraćali - čekamo vas.

 

Uglavnom gospon Zijad, suprug naše sarajke ljubazno nas je čekao na ulazu u Sarajevo, jer tko zna gdje bi mi završili.

 

Dok se mercedes ispred nas penje uskom - doduše asfaltiranom ulicom čini nam se da smo sve bliže nekom dvorcu ni na nebu ni na zemlji.

E nije na nebu, na zemlji je ali skoro pa dvorac. Predivno mjesto s pogledom na cjelo Sarajevo dom je naše sarajke.

Padala je kiša kad smo došli, pa je ovo pogled kroz staklo dnevne sobe

 

 

Moram sada prekinuti, čim ošišam jednog ljubimca vraćam se sa slikama Sarajeva.

Jagoda na žalost nismo bili u Kutjevu, pa bi stvarno mogla ti staviti slike tog lijepog kraja.

 

Prekrasno jutro i mi nastavljamo put od Višnjice prema Orahovici.

Vozimo se kroz ravnu, ali šumovitu Slavoniju

 

 

Cesta, nama potpuno nepoznata vodi nas kroz PP Papuk, pa stajemo kod zanimljivog akumulacijskog jezera

 

 

 

Nakon kratke šetnje cilj nam je Jankovac, po preporuci našeg Admina, no do tamo vodi nekoliko km neasfaltirane ceste, pa odustajemo, te krećemo prema Orahovici u namjeri da posjetimo stari Ružica grad, koji gleda na Orahovicu

 

 

 

Jedan pogled na administratorovu Orahovicu.

 

 

 

 

Put do vrha uređen je,a ima puno ovih bijelih loptica

 

 

Silazimo istim putem u Orahovicu na ručak, malo smo prošetali, popili kavu, ali na žalost našeg administratora nismo uspjeli vidjeti - razumljivo radni dan i ljudi su zauzeti.

 

S autokartom na koljenima krećemo dalje prema D.Miholjcu. Tamo nas u Belišću čeka naša Lilie - stoji na cesti i maše - nema slike, ali srećom nema niti puno automobila s RI registracijom.

 

Naša ljubazna domaćica dočekuje nas vrlo srdačno, zagrljaj je topao i iskren - malo sam se izgubila u njenom zagrljaju - vidjeli ste zaštoLilie ne mogu te smanjit, ni stanjit - žao mi je morat ćeš to sama.

 

U međuvremenu je došao i Lilien suprug, pa je vrijeme u ugodnom čavrljanju začas prošlo, no Lilino cvijeće moram imati u svom albumu

 

 

 

 

 

 

Od Lilie se nikako nismo mogli oprostiti, htjela nam je pokazati svoje Belišće, no kako nas u Osijeku čeka Lana 2 i njen suprug- mi jednostavno moramo dalje prema Osijeku.

 

Odmorite se malo - vraćam se uskoro.