Putovanje lijepom našom i šire

Putovanje ti je bilo prekrasno, susreti još ljepši a sarajkin kutak je predivan. Split je uvjek lijep ali  je  sve upotpunjeno curama iz Splita, vašom kavicom.

15.9.2011. četvrtak, predivno jutro, torba spakirana još sinoć, nikad ne nosimo previše stvari, pa to i nije neki problem.

Najvažnija je autokarta, jer tu je zacrtan orjentacioni pravac kretanja - da baš ne bude put u nepoznato.

 

Napuštamo naš prekrasan Kvarner, gdje nam uvijek od pogleda na ove otoke zastaje dah

 

 

 

Krećemo prema Zadru, gdje se zadržavamo kratkom šetnjom preko orgulja

 

 

Nakon kave i sladoleda pravac autoput - odredište Skradin, odnosno nacionalni park Krka, gdje se zadnji tren ukracavamo na brodić

 

 

Pogled je predivan

 

 

ali najljepše nas tek očekuje. Neću ništa pričati o tome, jer svatko to može pročitati na internetu, već evo nekoliko fotografija

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

MM se ljuti da slikam samo prirodu, nebo, vodu, biljke, pa mu ponekad udovoljim......

 

 

Sati lete brže nego inače, pa se polako približava vrijeme odlaska, ponovnog ukrcaja na brod i nastavka putovanja za Split.

 

Točno na vrijeme u 18,00 stižem na dogovoreno mjesto, na kavu s dragim splićankama, Vanjom i Rose, a prisustvo naše Mari, baš me razveselilo

 

 

Noć provodimo u Splitu, kod kćerke mm, a ujutro put nastavljamo prema jugu.

Krećemo na jug,

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Razgledali smo što se moglo, no na žalost pomorski muzej bio je zatvoren, jer radi dvokratno, pa moraju se ljudi valjda malo odmoriti, otići na ručak ili sl. - uvijek ista "turistička priča".

 

Dok čekamo trajekt za Korčulu uživamo u toplom moru, predivnoj praznoj  plaži i nebu bez oblačka.

 

 

MM koristi svaki trenutak kasnog ljeta

 

 

Stižemo na trajek i bacamo još jedan pogled na Orebić

 

 

Korčula je pred nama i Otok i grad, za samo 20 minuta vožnje trajektom.

 

 

Pogled s velike terase

 

 

Lijevi balkon je naš

 

Skoro na svim zgradama

 

 

Pogled na mjestašce

 

 

Subotnje jutro, naše je slijedeće odredište Otok Lastovo - moja neostvarena dugogodišnja želja ostvarit će se - vidjet ću Lastovo i biti na njemu!

 

Krećemo cestom uz more, a prizori su jednostavno čarobni

 

 

 

 

 

 

Nakon kraćeg putovanja Vela luka

 

 

 

Trajekt stiže

 

 

Otok Lastovo je daleko, pa auto ostavljamo u V.luci, svuda oko nas plavetnilo, a putovanje traje 2 sata.

 

 

 

 

Vrijeme je svejedno brzo prošlo i približavamo se otoku mojih snova, zelenilo i još netaknuta priroda. Lastovo ima 46 crkvica, 46 otočića i grebena, koji ga okružuju i 46 polja, čaroban broj 46. Nismo na žalost vidjeli ni djelić toga, ali ipak Lastovo, kao zaboravljeni gradić pljeni pažnju.

Zavalatica

 

Ispod ovih visokih strmih stjena

 

 

krije se ponovo jedna prekrasna uvala - Pupnatska luka - ne idemo tamo, jer cesta nije asfaltirana

 

 

Prelazimo na drugu stranu otoka i tu se spuštamo u Račišće

 

 

gdje aster raste iz pjeska na samoj plaži

 

 

Inače svaka kuća ima cvijeća

 

 

I jedna tipična korčulanska barka

 

 

Dalje idemo prema Lumbardi, po važnosti i turizmu odmah iza Korčule. Nemam slike samog mjesta, jer smo se tu kupali na jednoj prekrasnoj pješčanoj plaži i sve je bilo mokro.

 

Uskoro se vraćamo i trajektom napuštamo Korčulu

 

 

Slijedi penjanje na Stonske zidine

 

 

Osim što su prilično napete, a i vruće je stepenice su zaista impozantne

 

 

 

Na samom početku penjanja ovaj ljepotan, mislim da je neki Pedrov predak

 

 

Procjenjujemo da je visok preko 10 metara

 

 

S vrha pogled na stonske solane

 

 

Na Mali Ston

 

 

Nije lako, ali što je to za nas

 

 

Spuštamo se do Malog Stona

 

 

A nazad asfaltiranom stazom dvadesetak minuta hoda u Ston.

 

Gladni stamanili nekoliko sirovih, nekoliko pohanih kamenica i hrpu dagnji (pedoća) na buzaru.

Nema slike, to bi pak bilo previše.

 

 

Cavtat

 

 

 

 

Kiša pada ko luda, ali mi ne odustajemo.

Manči šalje poruku "u Dubrovniku je potop, čuvajte se". Sretni što nas kiša nije oprala na dubrovačkim zidinama, idemo ipak dalje.

 

 

Sada više nismo daleko, možda dvadesetak kilometara do Prevlake. Kiša pada sve jače i jače i na samo nekoliko km do Prevlake, stop - radovi - cesta se asfaltira?! Rizično je po bijeloj cesti, pa se nevoljko okrećemo i idemo nazad.

 

Negdje kod Dubrovnika kiša je stala, što me je jako razveselilo, jer ja imam još jedan cilj, a to je  Arboretum Trsteno. E dakle kad sam tu ušla, mogla bih ostati satima - prekrasno

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Kako se arboretum prostire na površini od 28 ha bilo mi je teško sve pogledati, pa sam za vas odabrala ovaj dio.

 

Ovaj dio putovanje završava u Splitu, gdje ćemo prespavati, a sutra za BIH.

A ovo za Dubrovnik. Grad u kojem bih, da ne živim u Rijeci, rado živjela.Dubrovačke zidine sam obišla tri puta u tri posjete Gradu. I ostavila srce tamo.