Franjicine kopanjice

U petak sam imala predivno poslijepodnevno druženje s Manči. Jasno da nismo ostvarile planirano jer se od kiše nije moglo u Botanički vrt. Uspjele smo proći bez kišobrana po Tkalči, zavirile u neka dvorišća i na brzinu se smjestile pod veliki kišo/dajBože suncobran i što da vam kažem 3 sata su prošla u tren.

Poslije pokupila mog najdražeg netjaka i nakon predugog perioda opet sam ga imala samo za sebe. MPS otputovao u Biograd, MKM na Vrgadi i malac i ja živali u pričanju, MAXtv (izbor crtića i programa za djecu ogroman), danas polako pospremali, slušali glazbu koja je mladog susjeda ispraćala u bračni život i lješkarili do maloprije. Predivno proveden dan.
Uspjela sam između dviju kiša posaditi u zemljicu biljčice koje je donijela Triša još na Floraart. Sve se dobro drži. Kava pušta nove listiće i vjerujem da će se dobro oporaviti. Moje kopanjice prevlažne, procvali narančasti ljiljani, nisam stigla fotkati jer je počela kiša. Tegle prepune vode - no što je tu je! Ruže opet napale uši pa sam ih zaprašivala. Drugi tjedan idem tražiti koprive da ih namočim, možda ću time imati više uspjeha. Žao mi je ruže jer ima valjda stotinu pupova a nisam sigurna da će se stići otvoriti od tih silnih malih napasti. Dobro bi bilo da do jutra ne padne kiša pa bi valjda barem malo gamadi bilo uništeno.

Jasno da ne radim ništa, osim što gunđam na kišu.

Sjedili lijepo na terasi MPK u društvu mojih prijatelja iz Niskozemske, pojavilo se i sunčeko, pa jasno kad ja prijateljicu zovem Sunčica i ne lezi vraže, nisam se pošteno niti ugrijala kad smo na vrat na nos unosili stolice u stan jer je počeo pljusak sa kapima veličine čepa od žuje.

MPK nije baš neka velika ljubiteljica teglica i cvijetića ali zato njezin princ jest. U stan je donio hrpu bodljikavaca, monstrum koji sam im poklonila pušta veeeeeliki list a mene je iznenadilo ovo:

 

 

nikada do sada nisam sjedila pored mandarine niti osjetila taj fenomenalan miris cvijeta.

Vjerujem da će princ MPK biti dobar njoj kao što je dobar svojem cvijeću! Mislim da ima dobre preporuke!

nalaze se u mirnoj uličici s obiteljskim kućama (onako normalnim prizemnicama kojima se Zagreb nekada jako dičio)

Pogledavam ih svaki dan i čini mi se kao da se natječu koja će biti veća i ljepša. Jutros sam konačno ugledala i gazdaricu jedne od njih koja mi je rekla da je hortenziju posadila njezina svekrva prije nekih 50 godina. Jasno da sam se još malo zadržala (pa ionako sam kasnila jer vlakovi nisu vozili pa sam moralaupiti malo pozitivne energije) i fotkala ovo

 

 

Isto dvorišće, ista svekrva, snaha je nešto starija od mene i kaže da je našla cvijet kad je došla u kuću, biljčica lukovičastog korijena, sprema se na toplo preko zime, može u zemljici a mogu se  samo lukovice staviti na prohladno mjesto, jasno da joj ne znamo ime, kao da je to bitno, prekrasne je roze boje. Znate i sami da mi ta boja nije favorit ali jasno vam je da sam doma donijela nekoliko biljčica jer gospođa veli da voli dijeliti cvijeće. Ma ne bi ja inače, no moala sam gospođu učiniti sretnom!!!!Pozvana sam na dijeljenje i na jesen.

Radni dan ludnica, jedva da sam uspjela škicnuti na forum, no ima vremena doma za to.

Konačno smo sastavili cijeli dan sunca. Odmah sam u formi pa su tako MPK i MPS doveli svoju princezu i princa na ručak. Trebali ste vidjeti to brzinsko kuhanje. Imam fenomenalnu pečnicu i istovremeno su se pekle paprike, tikvice, svinjetina svako u svojoj posudi i krumpir i piletina u svojoj. Za 1 sat je sve bilo na stolu i kako mi je ručak bio ugodan tako sam dobila dodatnu energiju i krenula obilaziti cvijeće da ga konačno pogledam bez kišobrana.

Rascvala se Trišina žuta ljepotica

 

a u njezinom polukrugu (jednostavno sam potrpala sve što mi je donijela u jednoj pauzi između dviju kiša) sve lijepo raste i napreduje i izgleda da se primilo. Koja će to prašuma biti!

 

Konačno sam ugledala i Silvekino cvijeće, sad već mislim da znam što će to biti, no i iznenađenja su slatka.

 

Ruža se sva okrenula prema susjedi (jasno kad s te strane dobiva više sunca) tako da ja stignem pogledati samo koji pupoljak. Baš su mi zanimljive te moje divljakuše, pupoljak  sa iste grane raste i šatiran i potpuno žut

 

 

a kad se rascvijetaju ruže budu potpuno žute.

Žao mi je samo što u jedom danu kad se rascvijetaju i odcvijetaju. Cvijet izuzetno kratko traje!

Evo, čak sam uspjela i ruke zamazati zemljicom, malo sam provrtila zemlju u maminom cvijeću na prozoru. Sve se žari od crvenila. Baš izgleda dobro.

Samo neka potraje to sunčeko odmah imam više energije i volje za raditi!

 

 Najviše sam se naradila prašeći sve i svašta. Kud god se okrenem ili puževi gmižu ili su se naselile cijele kolonije ušiju. Užas živi.

Konačno sam stigla posaditi moje nove roza šafrane ili kakko vi velite da se zovu kišni ljiljani. Bormeč su kišni, od kad sam ih ugledala niti jedan dan nije prošao bez kiše.

Ruža otvorila stotinjak pupova, fuksija je konačno otvorila svoj prvi cvijetak a od svega najljepši je prozor MKM. Crveni se tako da se vidi do Austrije. Moram samo kupiti nešto bijelo pod hitno tako da dobijem šahovnicu kao pripremu za novogo Europskog prvaka.

Mali kaktusići iz Niskozemske dobili bebice, ma ljudi moji sve je rodilo oko mene!

 Vrijeme smoljavo pa uživam radeći po kući i diveći se cvetekima a vjerujem da većina vas isto to radi!