``Kad Dunavom se nazove ta živa voda
obalama svojim gradove spoji,
upije bezdan nebeskog svoda
i sebi košulju večne slave skroji.
I dok sve teče, sve se menja,
predeli, priče, staze i ljudi,
Dunav raste, plavi i peni,
i svoju tešku pesmu budi.
Usput svima ruke pruži,
odsanja ljubav i veliki san,
zato je Dunav reka koja peva
iako plač mu je dobro znan``
Duška
Vrhovac
Jesen. Ova, onakva kakvu je baš i ne
volim. Promenljiva, kišna, ćudljiva. Škrta na svemu.
Juče, jedan od retkih, topao i sunčan dan.
I na tom suncu, bljesnu želja da sam ponovo, bar na par sati u jednom gradu, na
njegovom trgu, unutar njegovih zidina, na domak njegove vode. U magiji koja
lebdi u svemu tome.
Čudesno netaknut grad, koji je relativno
pošteđen od bombardovanja tokom Drugog svetskog rata, danas zaustavlja
namernike i prolaznike i zove ih da mostom kojim su krstaši hodili na putu ka
Svetoj zemlji skrenu sa utabane staze i
u centru truogla između Frankfurta , Minhena i Praga osete atmosferu nalik
italijanskoj.
 Upravo zbog toga mnogi ga nazivaju
„najsevernijim italijanskim gradom“, drugi „nemačkim srednjevekovnim
čudom“ a on svojim stilom gradnje i
načinom života potvrđuje to.
Nema more, ali ima lepi plavi Dunav i baš
na mestu gde prestaje plovidba normalnih rečnih brodova stoji grad sa raskošnom
katedralom, pun zelenih aleja i parkova, trgova i uskih ulica punih života.
Osnovan od strane Rimljana 179.
Godine kao Casta Regina (što znači tvrđava pored reke Regen), Regenzburg
je jedan od najstarijih nemačkih gradova
Ostavljam železničku stanicu i kroz uređen
park krećem ka Maximilian strasse, široku ulicu koja vodi do samog jezgra
grada.
Već
na njenom početku zastajem kod predivnog zdanja Park Maximilian hotela

Mami njegova bašta ali i široka ulica koja vodi ka starom jezgru.
Regenzburg je bio važna tačka trgovačkih
puteva ka Italiji, Češkoj, Rusiji i
Vizantiji. Kao takav, grad pokazuje važnu razmenu kulturnih i arhitektonskih
uticaja, koji su oblikovali njegov urbani pejzaž.
Gde god da se usmeri pogled, pruža se
fantastična slika gradske istorije duge preko 2.000 godina.
Katedrala Sv. Petra je najveća gradjevina
u gradu.
Ona
je vrlo zanimljiv primer čiste nemačke gotike i smatra se glavnim delom
gotičke arhitekture u Bavarskoj. Osnovana je 1275. a završena 1634. godine, s izuzetkom
tornjeva, koji su završeni tek 1869. godine.
Katedrala
i most Steinerne (dug 310 i širok
7 metara) počeli su zajedno da se grade, a most je završen 120 godina pre
katedrale. Legenda kaže da je sam djavo pomogao da se most prvi napravi, ali je
za uzvrat tražio da tri duše koje prve
predju most budu njegove. Kada je most svečano otvoren, puštene su guske da
prve preko njega predju. Djavo je od besa u reku Regen skočio, i kažu da se
više nije vraćao jer su ga stanovnici Regensburga nadmudrili. 
Regenzburg ima 1.500 zgrada koje su
zaštićene kao spomenici, od kojih 984 čine kompleks ,, Stari grad sa
Štatamhofom“ proglašen za svetsku baštinu UNESCO-a.
Uzimajući u obzir da je grad izgrađen u
kamenu, zgrade su zadržale svoju
autentičnost. Restauracija zgrada se
pažljivo prati i pravilno sprovodi, u skladu sa zakonskim odredbama.
Kule patricijskih kuća, čijom gradnjom su
se bogate patricijske porodice takmičile, među njima i Zlatan toranj u ulici
Wahlenstraße, koji je sa 28 metara visine najviši stambeni toranj severno od
Alpa, su sjajna mesta, kompleksi i građevine, koji se jednom rečju mogu opisati
kao „čarobni”.
Stara većnica datira delom iz 14. veka.
Toliko toga je lepog u ovom gradu što
privlači pogled i dopire negde do duše. Tamo gde se javljaju najlepši osećaji,
tamo gde se prepoznaju neke prave vrednosti.
Osim toga, Regenzburg, kao retko koji
grad, povezuje istorijske građevine sa modernim ambijentom za kupovinu.
Mnogobrojne prodavnice nude široku paletu različite robe, dok pešačka zona u
starom gradskom jezgru predstavlja savršen okvir za odličan šoping te ovaj grad može da zadovolji različite
ukuse.

 Ko pomisli da je srednjovekovni grad sa
istorijom dugom 2000 godina možda uspavan, silno se vara: Regenzburg je sve,
samo ne umrtvljen. Svetska baština ovde nije živa samo u istorijskim
građevinama i na trgovima, već i između njih.

Kulturni život u Regenzburgu je
veličanstven koliko je i grad raznovrstan. Tu se spajaju tradicionalni i
moderni elementi sa uticajima iz celog sveta.


Stil života ljudi u Regensburgu u leto
podseća na život na jugu Evrope.
Negde sam osetila miris kafe i kolačića sa cimetom, sasvim dovoljan znak da je vreme za
pauzu U prolazu mi oko hvata savršen
prizor. Malo je reći da su mi oči bile kao ispred poslastičarske radnje pri tom
pogledu. To se prosto nije dalo propustiti.
Bašta hotela Bishoff, osunčana i ispunjena zavidnim primercima
hortenzija daje poptpuni ugođaj pauzi.

Kao grad koji ima najveću koncentraciju
kafića u Nemačkoj, Regenzburg i u tom pogledu predstavlja pravi užitak.



Staro jezgro je najbolje obići pešice,
prošetati njegovim lepim ulicama, sići do reke pa mostom preći preko Dunava i
provesti koji sat u Stadtamhofu. 



Dan na izmaku, obuzeta blagim umorom
ali sa divnim impresijama, nerado
ga ostavljam istom onom ulicom kojom sam ušla u njega. 
Vredelo bi vratiti mu se , detaljnije ga
razgledati i sačekati titraj svetiljki na vodi. Živoj vodi reke koja peva.

Magična kombinacija kamena i vode, svojim
šarmom će očarati i najprobirljivije među vama, zato ovaj grad zaslužuje da
bude uvršten na spisak destinacija koje vredi posetiti. Sigurna sam da se
nećete pokajati.
------------- Osecanje vremena zavisi od intenziteta zivljenja;jedan sadrzajan dan duzi je u secanju od prazne godine i ,sigurno,vredniji od nje
|