Silvekin dnevnik

Danas opet neplanirani posao: dobila sam sadnice salate od mame, i to poprilično, trebalo je sve to posaditi. Još sam uspjela povaditi većinu preostalih dalija, posaditi jedno pakiranje mrežastih žutih irisa (nisam mogla odoljeti a da ih ne kupim), još sam presadila nešto turskih karanfila i pobrala crveno zelje na vrtu. Za sutra planiram berbu tikvi i bijelog zelja, jer predviđaju kišu i hladnije dane.

Današnji dan je počeo grozno. Baš sam izašla van s fotoaparatom da poslikam kapljice kiše na cvijeću, kad ono kod drugog susjeda: kolinje. Prvo su svinju zavezali lancima za noge i stavlil sajlu oko glave i vukli van iz svinjca, a onda ga neprecizno upucali, pa su ga još boli nožem u vrat... Siroče je cijelo vrijeme prestrašen i prestravljen urlao/cvilio od boli i straha, a zatim se je počelo čuti teško disanje i hroptanje...ali se je svim silama digao i počeo bježati, tad su ti "divni ljudi" povukli sajlu i lance i oborili ga na tlo, smijali se i vikali mu: pa daj već jednim crkni....mislim da ga je jedan čak i par puta ritnuo...mislim, nisam gledala, vidjela sam samo dio kad je počeo bježati i kad su ga haltali, ali sam nažalost sve čula...jednostavno ne mogu opisati osjećaje koji su me proželi...strava, a kod susjeda: juuupi, zabava počinje. I baš to, spoznaja o patnji koju životinje "namijenjene ljudskoj prehrani" cijelog svog jadnog  života proživljavaju u zatočeništvu, mučenju, nikakvim uvjetima života odnosno potpune nemogućnosti da žive svoj prirodan život i  i na kraju prestrašne i prebolne smrti jednostavno je u meni pred par godine prevagnula i više ne jedem ništa što je trebalo mučiti i ubiti.  Nema tog zakona o dobrobiti životinja koji će zabraniti mučenje životinja na ovaj način, to se stalno posvud događa, i u farmama i kod privatnih kuća, a one umiru u ogromnoj patnji i strahu...a ti hormoni koji se pritom oslobađaju u prestravljene životinje ostaje u mesu i ljudi to sve lijepo konzumiraju...a onde se čudimo porastu agresivnosti i nasilja kod ljudi. Ah da, znaju me onda ljudi onak pitati, pa zakaj onda ubijaš biljke: biljka nema središnji živčani sustav i ne pati na način na koji pate životinje, a na kraju krajeva, većinom se jedu plodovi biljki, od svih biljaka samo se gomoljasto povrće koristi cijelo, a ostale biljke dožive "prirodnu smrt", jer ionako jedemo njihove plodove, a mazimo ih i pazimo (barem ja), i žive o prirodnim uvjetima, a ne cijeli život u zatočeništvu, nisu zatvorene u betonske uske prostore i nisu lišene onog najbitnijeg u životu: slobodne volje.  Ups, malo sam se raspisala...ali baš me je ovo danas izbacilo iz kontakta.

No dobro, dan sam nastavila spremanjem dalija na tavan na sušenje: pijesak koji je MM dovezao je mokar, pa ih ne mogu spremiti u vlažan podrum u mokar pijesak, zato sam ih danas stavila na tavan da se posuše do kraja, pa ću još vidjeti da li će ostati tamo ili ne. Zatim sam počela premještati teglije na tavan, a kad ono, ispod svakog teglina kojeg sam digla: gliste. Evo najvećeg ulova ispod jednog teglina:



I tako sam jedno vrijeme skupljala gliste po betonu i nosila ih na gredice gdje je rahla zemlja da se lakše ukopaju, jer ih nisam sam tak mogla ostaviti na betonu

Pa probaj nešto malo sad, ostalo na proljeće, ako bude vrijeme kao do sad, možda nešto i nikne pa će prije cvasti

Monna, nema na čemu!

Raspravu o dalijama sam premjestila u temu dalie, možda tamo nekome zatreba

Iako sam mislila da sam više manje pri kraju s sadnjom za ovu godinu, svako malo spazim da bi nešto mogla presaditi...jučer sam presađivala turski karanfil i ivančice...vrijeme je još ok. Lukovice tigridije sam stavila u plastičnu teglu i prekrila zemljom, pa na tavan, a isto sam napravila i s kanama. Malo po malo selim tegle na tavan....čini mi se da je ipak nešto malo počelo biti hladnije...

Kontesaa, trajnica je, ali kod mene bi se smrzao vani, presadila sam ga prošli tjedan u tegle pa preko zime ide na tavan. Sjeme se sije na proljeće.

Lantana....baš vam ja na tome što ne morate vaditi lukovice i gomolje pomalo zavidim....već se 2 tjedna bavim time, s time da sam danas konačno povadila i acidantheru, tigridiju i galtoniju, ostala su mi samo 7 grma dalija za povaditi, ali one još cvatu, pa čekam dok ocvatu. I sad druga briga, kamo to sve pospremiti...prošle godine su mi gomolji dalija na tavanu dosta dehidrirali, pa ove godine mislim s njima u pijesak i u podrum, a tamo se pomalo bojim da ne bude prevlažno...sad su još oni koje sam izvadila u kantama, još razmišljam što je najpametnije napraviti.
Uskoro budem morala i početi unositi sve tegle nutra, tj na tavan, baš sam si u subotu pripremila mjesto na tavanu za to....MM baš nebu oduševljen kad bude mi morao sve to dodavati gore, ima toga poprilično

eee to sam htjela pitati..jel osteospermum trajnica? kad se sije iz sjemena? ako ga ti vadiš iz zemlje,moram i ja...
nebum coprala po radnom vremenu ...samo nisam u blizini vrta ni cvijećnjaka svaki dan

tješi se nisi jedina,ja imam samo nedjelju.i k tome svaki dan radim od mraka do mraka.doduše u subotu radim do tri pa uspijem čak i vidjeti malo od cviječa.

Baš sam si mislila, lako nama u penziji, a ti moraš uzeti godišnji odmor za sijanje i sađenje svega. Za sve ono što si mi poslala - morat ću doć kod tebe na radnu akciju - odraditi.

Hvala ti na lijepoj utjehi. Baš si me razveselila

Što osteospermum treba vaditi iz zemlje. Živim 6 km od mora. Ne bih baš rado.