Primavera galerija

Ovo je zasita pre,pre,pre,prekrasno!!!

 

 

Dugo sam se mučila kaj napraviti za taj zemljani swap, to mi je još teže nego kad samo onak radim kako mi dodje... Ipak ti radovi idu nekim dragim bićima koja se isto bave izradom nakita.... Nažalost, draga Izzy, iako i ja volim višeredne ogrlice, nisam imala dovoljno elemenata za više od jednog niza, jer sam prije toga napravila memory wire narukvicu, tak da mi je ostalo taman za još ovu ogrlicu.

 

Zemljane boje su same po sebi tople i teško je tu puno fulati, a dobro dodje i poneki odmak od polimerne gline. Budući je pretoplo, mislim da ću još neke perlice sa zaliha morati potrošiti

 

Još jednom, od srca hvala na svim vašim pohvalama

 

Zato vam danas predstavljam jedan dio iz mog "opusa" ribica-mobila koje sam radila pred par godina zajedno s mojim mužem, i koje su nas stvarno uveseljavale...Mnoge su poklonjene, a neke su i donijele nešto nofčeka... Uglavnom, ribice u izlivene iz 3D kalupa u gipsu, dobro obradjene i obojane akrilnim lak bojama, a drvene okvire napravio je moj muž iz letvica kupljenih u bauhausu... Htjeli smo da ribice nekako slobodno "plutaju" u prostoru, da izgledaju kao da plivaju i onda smo ih tankim flaksom povezali s okvirom koji je samostojeći i dobili ono što smo htjeli...

 

 

 

 

 

 

Za svaku cuff narukvicu, pa tako i za onu moju ljubičastu koju si mogla vidjeti u mojoj galeriji, prije svega treba imati neki metalni oblik koji izgledom i mjerama odgovara narukvici. Ja danas imam metalnu cuff narukvicu koju sam naručila od Donne Kato, ali ljubičastu sam ipak radila po principu: snadji se... Pa sam za mjeru kupila 1 limenku mesnog doručka, pažljivo otvorila otvaračem za konzerve ali na OBJE strane, uklonila poklopce i sadržaj, oprala i malo turpijicom izbrusila oštra mjesta da se ne porežem.
Zatim, normalno treba pripremiti plahticu polimerske gline u željenoj boji, i dok se ona malo "odmara" napravi se nacrt narukvice na papiru, najbolje na nekom s kockicama. Dužina po želji, tj. po mjeri, i širine takve da uključuje i najširi dio narukvice. To se izreže, preklopi po dužini i izreže po jedan V utor na krajevima. Izreže se i jedna uža traka iste dužine kao narukvica i s V izrezima koji su identični onima na nacrtu narukvice. Iz papira se ova dva kroja mogu prenijeti na deblju plastičnu foliju radi lakšeg baratanja, a i ostane kao template za nove narukvice.

Evo i par slika, pa će stvari biti jasnije.

     

Na prvoj slici je nacrt narukvice postavljen na razvaljanu plahtu polimerske gline (ako je valjamo na pasta mašini onda na najvećoj debljini, dakle cca 3-4 mm). Nekim špic alatom, čačkalicom ili čime već lagano obcrtamo po rubovima nacrta. Iz druge slike se vidi i kako treba izgledati uža trakica koju sam gore već spomenula. Prvi nacrt maknemo i ovu užu traku položimo na plahticu, ali tako da V utori pašu na one koje smo iscrtali iz prvog nacrta. Nekim alatom (npr. za embosiranje, onaj s okruglom glavicom) ili običnom kemijskom koja više ne piše pažljivo ucrtamo po dužinama te trakice i ponovimo još jednom da produbimo kanaliće u koje će doći žica. Treća slika pokazuje kako to izgleda prije rezanja i stavljanja na onu priredjenu konzervu. Skalpelom se obreže po vanjskim rubovima i stavi na metalni oblik (konzervu) s tim da su kanalići prema gore. Pažljivo utisnuti sve dijelove gline da dobro prianjaju uz metalni oblik i to peći pola sata na 135°C. Kad se dobro ohladi, položiti komad žice u svaki od priredjenih kanalića, tako da dobro ulegnu u njih. Budući da nisam imala originalni metalni oblik koji imam danas (metalna cuff narukvica) - u tom slučaju se krajevi žice samo podvinu na donju stranu da čvrsto stoje -  dakle, kod moje konzerve morala sam krajeve žice medjusobno lagano spojiti do sljedećeg koraka. Na to sve dodje nova plahtica polimerske gline iste boje, čija debljina ovisi o tome da li i koliko žice vire izvan kanalića. Dakle tom plahticom izravnavamo površinu na koju tek sada možemo aplicirati što već imamo kao ideju (plahticu neke druge boje, s nekim uzorkom ili pojedinačnim šniticama caneova, itd.). Naravno, opet nam onaj papirnati ili plastični template služi da dobijemo isti oblik. Dobro utisnemo pazeći da izadju svi mjehurići zraka i da plahtice dobro prianjaju. Stavimo peći 20 min na 135°C. Kad se dobro ohladi, odrežemo žicu koja viri tik uz rub narukvice i pažljivo skinemo narukvicu s metalnog oblika. Rubove malo pobrusimo brusnim papirom i eventualno, po želji prekrijemo uskim trakama polimerske gline iste boje kao što je unutrašnja strana narukvice. Naravno, ovo je opcionalno i ovisi o ideji, ali se time prekrivaju sve eventualne vidljive nesavršenosti, u prvom redu vidljivi vrhovi žice kojom smo "armirali" našu narukvicu. Dakako, u tom slučaju treba još jednom peći bar 15 min, ohladiti, zbrusiti, polirati i/ili lakirati.

 

Što se poludragog kamenja tiče, ja ga baš i ne koristim puno upravo zbog cijena, ponekad nešto kupim, najčešće u jednom od Nautilus dućana (Vlaška preko puta Petrove crkve) ili u Perli u Nehajskoj.... a tamo sam nabavljala i polimernu glinu marke Premo i Sculpey, mada sad više i nemaju neki izbor pa ću na jesen vjerojatno naručiti direktno iz Amerike od Donne Kato, velike američke umjetnice polimerne gline koja je stvorila i vlastiti brend.

 

Eto, nadam se da sam ti uspjela pomoći.