Moj novi dom

Osim mene i moj pas tuguje pred pokošenim travnjakom



za dan dva pokosit ćemo i posljednji dio travnjaka (čekamo da naoštre kosu), a onda još samo malo ravnanje s električnom kosilicom i Skanki će tugovati sve dok ne shvati da trava brzo raste. Za sada evo još malo uživa u tom još nepokošenom dijelu  

Ovo možda i ne spada na temu "Moj vrt", ali moj pas i mačak su ipak najživahniji i najumiljatiji stanovnici mog vrta (već su više u vrtu nego u kući). Pa da se Bleki ne osjeti zapostavljen, evo jedna mala priča i o njemu. Čim smo doselili on se transformirao u seoskog lolu. Da bi se slobodnije kretao otvorili smo mala vratašca na stražnjim vratima prema vrtu, a on je to iskoristio tako da je kroz njih uvodio svoju curu i dovodio je do svoje zdjele s hranom. Jedne kišne noći, prije dvadesetak dana, uveo ju je u prethodnik i u kutiji u kojoj smo donijeli ulje, svijet su ugledala tri mala mačića. U svemu mu je pomagao i moj sin koji je na dno kutije stavio jednu svoju jaknu da im bude toplije i mekše, do kutije zdjelicu za vodu i hranu da mama ne mora u potragu za hranom i konačno mama je, baš kao i Bleki i Skanki, dobila i frontline, radi malenih, kaže moj sin.
Jedno mače, ovo crno, je vjerojatno Blekijevo (mama je crno bijela) ostali očevi baš i nisu pokazali odgovornost za potomstvo, a sigurno i ne brinu za budućnost tih malenih slatkiša..
A ja se stalno pitam, što ću sada?

Prekrasni su ti mujceki!! Siguran sam da će pronaći dom ubrzo, ako ih namjeravaš udomiti naravno. Moj Srele nikada neće imati mogućnosti dobivanja potomstva (siroće je kastrirano sa 6 mjeseci života). No, morao sam to učiniti jer sam živio u stanu kad je ušao u moj život, a sve zbog ostavljanja tragova i "mirisa" po zidovima, kojih kod mene doma nikada nije bilo. Van uopće ne izlazimo. Preko vikenda malo popasemo travu uz terasu, ali se držimo stepeništa. Sve to je tako jer znam da dok me nema doma on plazi i po stolu i krevetu i svuda gdje kasnije dođu moje ruke, glava... Ovako barem znam kuda se kreće i što dolazi u doticaj s njegovima šapetinama pa mi je nekak lakše...

Medvjed34 napisao: Prekrasni su ti mujceki!! Siguran sam da će pronaći dom ubrzo, ako ih namjeravaš udomiti naravno. Moj Srele nikada neće imati mogućnosti dobivanja potomstva (siroće je kastrirano sa 6 mjeseci života). No, morao sam to učiniti jer sam živio u stanu kad je ušao u moj život, a sve zbog ostavljanja tragova i "mirisa" po zidovima, kojih kod mene doma nikada nije bilo. Van uopće ne izlazimo. Preko vikenda malo popasemo travu uz terasu, ali se držimo stepeništa. Sve to je tako jer znam da dok me nema doma on plazi i po stolu i krevetu i svuda gdje kasnije dođu moje ruke, glava... Ovako barem znam kuda se kreće i što dolazi u doticaj s njegovima šapetinama pa mi je nekak lakše...

Preslatki su! Posebno ovaj tigrić koji ne propušta priliku da nasloni glavicu na dlan ako mu približiš ruku. Za sada se trudim da ih ne gledam prečesto, da se ne vežem za njih previše, sve teže mi to uspijeva, a sve češće ih obilazi i moj pas, lizne ih, ili ih samo gleda, skoro sam sigurna da ih čuva dok im je mama u šetnji!

joj medenjaci četveronožni! a trava... moja sva izgleda ko tvoj zadnji dio, ali pada i pada...

Kad je trava ovako zelena ukras je vrta pa makar bila i visoka. Kad bi barem ja imala takvu travu. Moja je nažalost većinu godine neugledna, djeluje sasušeno.

takve hoste imali smo u obitljskom dvorištu,ali moja nećekinja je sve povadila
ajde odvoji jednu za mene,pliz

Mari,5510 napisao: takve hoste imali smo u obitljskom dvorištu,ali moja nećekinja je sve povadila ajde odvoji jednu za mene,pliz

Tebi mogu, u paket više ne stanu, ali stat će u auto kad stignemo na kavu
Iako izgledaju prelijepo i kao grmovi, ove ljepotice zablistaju u ljeto kad procvjetaju, a kad ih se predvečer zalije, cijelo dvorište zamiriše
Dosta sam ih podijelila, ali ostalo ih je još, pogledaj

ova je najveća i najbujnija, mislim da ima i najviše hlada



još dvije nešto manje, valjda će postati bujnije kad se odrina razlista iznad njih, mada u živo ni one nisu baš male

Žuti i zbilja ogromni tulipani su ocvali, ovi nježno bež-lila su kasnije procvali i zadnji su

baka napisao: Prekrasne su ti hoste i tulipani. Moje hoste kao i neke druge cvjetiće "pojeli" oleandri. Ne može svaka biljka sa svakom nažalost. A "jači" diktiraju. Tvoje su i na zgodnim mjestima posađene.

Hvala ti draga, jesu, prekrasne su već sada, zdrave, bujne, raskošne, nadam se da će i sve one koje sam udomila biti takve