Moj vrt seoski

 

Wisterija.....moja tiha patnja, imam ju već 6 godina i nije još ni cvala, a ni neće tako skoro jer je prošle godine puhao vjetar i slomio ju 30-40 cm iznad zemlje i morali smo je podrezati.

Kad herbicid padne na samo dio lisne površine neke biljke, velika je vjerojatnost da će se osušiti cijela biljka.

 

Benzin uništi samo onaj dio biljke na koji je pao.

A pošto ispari u roku 5 minuta, ne šteti ni tlu. Jedino malo zagadiš zrak. Ali što da radiš, nešto se mora žrtvovati.

 

Ljubice moja salaš je prekrasan, fotke isto tako, Lastica mi je preslatka, a tvoj trud da iz ničeg napraviš puno je itekako vidljiv......

 

....u srijedu ujutro bit ću ti jako blizu i poslat ću jedan Veliki ljubac....tako da se ne pitaš od koga li je

 

Knjigu je napisala moja bivša profesorica botanike i jako sam zadovoljan njome.

 

Čitao sam da je, svojevremeno u Britaniji, vrlo popularan hobi bio sakupljanje i prešanje biljaka za herbarij. Mladi ljudi su se doslovno natjecali tko će skupiti što više raznovrsnog bilja. Dobro, današnje vrijeme je stvorilo potrebu da se biljke u prirodi moraju čuvati i sreća je da više ne postoji tolika pomama za sakupljanjem biljaka.

Ali knjiga me podsjetila na ta neka davna, romantična vremena kad mladi ljudi nisu povazdan buljili u ekrane i dopisivali se Fejsom ili SMS-om. Kad su u svoje slobodno vrijeme sjeli na bicikle i odpedalirali u prirodu, promatrali okolinu, sakupljali biljke, pokušavali odgonetnuti o kojoj se vrsti radi.... i naravno uvijek je tu bila neka korpa sa hranom, jer nema ukusnijeg obroka od onog koji blaguješ sjedeći na travi, u hladu stoljetnog drveća.