Argentina

Prvi spomenik u gradu, Svibanjska piramida, postavljen je 1811. godine u sredini Trga pobjeda (Plaza de la Victoria), nasuprot Cabildu.

Svibanjska piramida


24. rujna 1873. godine postavlja se drugi spomenik, generalu dr. Manuel Belgranu, koji je do 1886. godine bio smješten u centru Plaza 25 de Mayo (kasnije je premješten ispred Casa Rosada).

Spomenik Belgranu. Iza se vidi bijela zgrada s tornjem, Cabildo, a o njoj ću kasnije nešto više reći.


Gradonačelnik Buenos Airesa, Torcuato de Alvear, 1883. godine kupuje i ruši Recova u svega pet dana, te objedinjuje dva trga u jedan koji se danas zove Plaza de Mayo.

Još jedan pogled na trg.

                                                      Casa Rosada

Današnji izgled Casa Rosade.


Povijest Casa rosada usko je vezana uz povijest čitavog Buenos Airesa. 1536. godine Don Pedro de Mendoza osnovao je prvo naselje na području današnjeg Buenos Airesa i nazvao ga je Nuestra Senora del Buen Ayre. 1580. godine Don Juan de Garay osniva grad na mjestu gdje se danas nalazi Plaza de Mayo i daje mu ime Presveto trojstvo. Ubrzo nakon osnivanja grada, započinje s iskapanjem jaraka i formiranjem terasa kako bi sagradio utvrdu koja je nazvana "Real Fortaleza de San Juan Baltasar de Austria".
Nakon toga, 1595. godine guverner Fernando de Zarate je izgradio zid u dužini od 120 metara, jarak za vodu i pristupni most. Početkom XVIII. stoljeća, točnije 1713. godine započeta je obnova utvrde, stari zidovi su zamijenjeni zidovima od cigle, izgrađene su kule, stražarnice i pokretni most. Nakon završetka obvnove 1720. godine utvrda mijenja naziv i zove se "Castillo de San Miguel".
U utvrdi su stolovali predstavnici najviše vlasti na području današnje Argentine, od španjolskiog guvernera do prvog Argentinskog predsjednika Bernardino Rivadavia (1826.-1827.), koji je 1820. godine uklonio pokretni most zamjenivši ga neoklasičnim trijemom. Utvrdu je 1862. godine, napuštenu i djelomično porušenu zatekao predsjednik Bartolomé Mitre (1862.-1868.), koju ju ponovo oživljava smjestivši u nju sjedište svoje vlade. Njegov nasljednik, Domingo Faustino Sarmiento (1868. – 1874.), odlučio je obnoviti i uljepšati građevinu dodajući joj vrtove te ju je dao obojati u karakterističnu roza boju koju je zadržala do danas.

Pogled na Casa Rosada s dvorišne strane.


Gradnja sadašnjeg objekta započeta je 1873. godine, kada je predsjednika Sarmiento uredbom
naložio izgradnju zgrade pošte. U tu svrhu srušen je južni zid utvrde te je na tom mjestu započeta
izgradnja pošte, prema nacrtima švedskog arhitekta Carlos Kihlberg-a, koji koristi neorenesansne
elemente talijanskog i francuskog stila.
Nekoliko godina kasnije, predsjednik Julio Argentino Roca (1880.-1886. i 1889.-1904.) uvidjevši
da vlada ima sjedište u neuglednoj staroj utvrdi, a pored nje se nalazi prekrasna nova zgrada
pošte, odlučio je izgraditi novu zgradu za sjedište vlade. Prema nacrtima drugog švedskog
arhitekta Enriquea Aberg-a, prvo je porušen ostatak utvrde, a na tom mjestu izgrađena je
jednaka zgrada kao i zgrada pošte s dodatkom balkona s kojega se u prigodnim svečanostima
obraća predsjednik. S tog balkona je Madona otpjevala poznatu pjesmu “Don’t cry for me
Argentina” u filmu Evita. Ova izgradnja je ujedno označila kraj utvrde, od koje je ostalo samo
dio zidina koje su konzervirane, a oko njih je izgrađen Muzej Casa Rosada (Museo de La Casa
Rosada), otvoren ove godine.

Muzej



Ostaci utvrde danas su smješteni u muzeju.



Sada su postojale dvije zgrade, gotovo identične, a između njih prolaz. Ubrzo se uvidjela
nelogičnost ovakvih građevina, te je iz estetskih razloga kao i rješavanja problema nedostatka
prostora u postojećoj zgradi Vlade, a prema ideji talijanskog arhitekta Francisco Tamburini-a
1886. godine izgrađen veliki središnji luk koji je povezao dvije zgrade. Ovom rekonstrukcijom
Casa Rosada dobila je današnji konačni izgled, a njeno svečano otvorenje upriličeno je 1898. godine
za vrijeme drugog predsjedanja predsjednika Roce.

U dijelu dvorišta Casa Rosade koje gleda prema Rio de la Plata postavljen je spomenik Kolumbu

Stepenište.



Pogled na jedan od stropova.



Detalj jednog hodnika.

E ovo nisam mogao vjerovati, pa sam morao slikati jer mi nitko ne bi vjerovao.
Za vrijem obilaska Casa Rosada, ova žena, iz naše grupe, izvadila sisu i hrani dijete!!!

Nije me bilo nekoliko dana u ovoj temi, ali sam prevrnula sve otada i opet putovala s tobom tom predivnom zemljom. Hvala ti slike i opisi su tako dobri, da mi se čini kao da sam cjelo vrijeme negdje s tobom.

Na Plaza de Mayo ima još značajnih građevina, kao npr. katedrala, ali mislim da sam ovim opisom dao glavna obilježja povijesti Buenos Airesa.
O katedrali ću pisati u članku koji će biti posvećen crkvama Buenos Airesa.
Ostalo je još puno za pisati, a polako se približava vrijeme mog povratka u Hrvatsku, stoga ću morati za sada prekinuti pisanje o Buenos Airesu i napisati nešto o Andama dok sam još tu.

Pozdrav svima, nastavak slijedi ubrzo.

Pomno pratim ovu izuzetno zanimljivu reportažu.
Hvala na uloženom trudu.

Sretan covijek koji ovo sve moze vidjeti u zivo ! Nezaboravno !
Drzislav     h v a l a     !

hvala još jednom na predivnom putovanju

Miro, pa napisao sam da sam iskoristio trenutak kada predsjednice Cristine nije bilo kod kuće te sam ušao.
Šalim se imaju organizirane ture, a ja sam uspio uhvatiti zadnji dan obilaska prije ljetnih praznika.
Gledao sam danas na forumu kako ste proslavili doček Nove godine, a bolje da nisam..., kad sam vidio onu našu hranu, a koje ovdje nema.

Upravo sam se vratio iz pustinje, gdje je jučer bila temparatura +50, sada se hladim na +30.

Sutra nastavljam s pričama iz Argentine.

Pozdrav tebi i cijeloj ekipi