monsterin eko povrtnjak

Pustolov ja se ne sunčam,palo je malo kiše ovdje i naoblačno je...nema sunca,Hvala Bogu malo je i zahladilo.

nesto se bas usutilo,valjda vrucina pa se curke suncaju

Da zaboravih ,Hvala ti Zribal,što me razumiješ!    I ja tebi i tvojoj obitelji također želim ,nek ste živi,zdravi i veseli,jer kad je toga, onda se sve nevolje i nedaće lakše prebrode!   

Zribal,možda površina moga vrta nekome izgleda kao lakomost,no ja zapravo nigdje ne radim,ne mogu si puno toga priuštiti osim ako neću sve uzgojiti sama. Svi dobro znamo kakvo nam je stanje s državom,poslom i novcem,tako da ako si čovjek neće priskrbiti i ono što može i ako može,teško da će mu se neki političar ili neki okorjeli bogataš smilovati. Mi smo ovdje svi više,manje,samo mali obični ljudi koji se bore za sebe i svoje obitelji,no eto kad se dogodi ovakvo nešto,gdje čovjek nema utjecaja,bude loše naravno. Naučila sam da treba biti zahvalan i na tome što ostane,jer Bog nikoga ne kažnjava,tako da mu baš sav urod propadne,a i ako baš bude tako,On se pobrine da se opet nađe neki drugi izlaz. Molim te ne shvaćaj ovo kao neke kritike,jer to nisu nikakve kritike,samo pišem ono što mislim da je dobro i jednim velikim djelom istina. Poznajem puno ljudi na mom kraju koji su uistinu lakomi,do te mjere da više ne znaju čime bi se sve bavili,a da ne kažem kako nikad nemaju vremena stati i pošteno se najesti,sve zbog jurnjave,žurnjave,kod njih uvjek vrijedi ono pravilo: " Vrijeme je novac!" Ali da se malo okrenu oko sebe,vidili bi da nije baš sve tako. Jednom dođe bolest,starost i što onda,djeca ih ne trebaju,a oni su cijeli život radili i crnčili za njih i onda se pitaju: " Što nam je to sve trebalo,umjesto da smo znali bar malo uživati u životu,mi smo crnčili i radili i sad nemamo ništa!" E tu je ta surova stvarnost,pa se onda pitaju zašto i zbog čega su bili toliko lakomi,a danas taj njihov rad i trud djeca ne priznaju i da imaju hektare i hektare zemlje,sve moguće strojeve i najnovije traktore,što to sve vrijedi,kad to ništa ne znači onima za koje su oni cijeli život tako krvavo radili...Čast i iznimka ima i djece koja misle drukčije,takvim ljudima je onda bar srce na mjestu i mogu mirno čekati starost,jer znaju da će netko nastaviti tamo gdje su oni stali,no i onda se ta priča samo vrti u istom krugu..

zribal napisao: Dobro je smijati se. Žalosno je kad biljke uginu, osobito one što čovjeku trebaju za prehranu ali ništa nije crno. Ne daj Bože tuge u vaše živote, a biljaka biti i cvijetnih i plodovitih.

Zribal,pa ne samo " Ne daj Bože tuge u vaše živote!" Pa onda valjda treba biti i " Ne daj Bože tuge ni u tvoj život ni u živote članova tvoje obitelji,Ne daj Bože tuge u ničiji život!" I ima još nešto zgodno: " Svega će bit,a prijatelja neće,svega će bit,al neće biti sreće......ili bolje da kažem: " Svega će bit, i dalje će pjevat ptice i dalje će cvjetati cvijeće,samo nas ovdje biti neće....." Tužno,ali istinito,zar ne?

dadinica napisao: A jok!! Cvijeću je zabranjeno da se osuši! I to zakonom! Ako treba i suncobrane ću mu praviti.

Ja ću onda za moje cvijeće posuditi one velike Panove šatore!

kad ne bude nista domace,falit cemo i kinesko haha

dadinica napisao: Ma dobro de, neka vrta i suše, samo neka smo mi živi i zdravi (koliko-toliko), a vrt će biti bolji nagodinu (nadam se). Odlučila sam da se više neću žderati, ionako ne mogu ništa promijeniti, samo me može srčka strefiti. Gladni nećemo biti, pa se radije posvetimo cvijeću, radujmo se bar nečemu. Znate, to je ono u skladu narodne izreke: "Blago onom tko pameti nema, sav mu život u veselju prođe!"

Vidi nje! Kao da se cvijeće neće isto kao i povrće osušiti od ove vrućine! Gladni nećemo biti,ima kineskog povrća u dućanu!   

zribal napisao: e, da nije čovjeku žao truda. Toliki posao, brige, pažnja, planovi, i na kraju suha trava. Baš mi je žao. Ja bih da sam boljeg zdravlja imala veliki vrt kao vi iz mnogo razloga. ali kad ovo čitam zaista sam tužna. Lako je meni navodnjavati 20 m2, ali ovo što vi imate, pravo bogatstvo, a vidi tuge. Žao mi je cure, zaista.

Što se može Zribal,čovjek mora biti spreman na sve,jednostavno se moraš pomiriti s time i gotovo. Mene uvjek tješi ono," Nekako je bilo,nekako će biti!" Uvjek se nekako izgura godina i zima do naredne sezone....