Pjenica - Tiarella

Sad mi lijepo reci, ako znaš, književni naziv tog voća bez dijalektičkog imena, jer se uistinu ne mogu sjetiti što bi to moglo biti.

Da nije marelica? Ili breskva?

Što bi još moglo biti narančasto?

No, po svemu sudeći uspjeva u Dalmaciji... zar ne!?

 

S obzirom da se nalaziš u podneblju s toplijom klimom i vrućim ljetima, i s obzirom da je tlo pod tvojim nogama, ako se ne varam u percepciji prethodnog, pomalo vapnenasto, takvu bi biljčicu trebala posaditi sa sjeverne strane kuće ili u hladovinu većeg stabla gdje je visoke temperature i neumoljivo sunce ne bi mogle "dotući".

U svakom slučaju i bez zadrške - sjenovito mjesto, po mogućnosti sjeverniji ili istočni dio vrta ili kuće s obaveznom izmjenom zemlje.

Ali to nije nikakav problem.

Iskopa se nešto dublja udubina, kupi se jedna vreća gotovog komposta i u njoj se načini mješavina od humusa, nešto autohtone zemlje izmješane sa šljunkom ili drobljenim kamenom i jednostavno posadi.

Sve ostalo je općepoznato.

No, karakteristike biljke se moraju poštivati.

 

A kako do nje doći... Hm... S tim bi se trebalo malo podrobnije pozabaviti. Ali i ja bih htjela ovakve kultivare izuzetne boje i površinske strukture listova.

Cvjetovi su još jedna priča..., ali da ne bismo zapali u svežanj započetih moramo se zadržati na jednoj - ovoj ...

Možda se dođe do rezultata...

Tek tu i tamo iskrsne poneka nova neviđena biljčica ili interesantni kultivar i kao takav ozari srca mnogih ljubitelja cvijeća.

 

Tiarella nije nova vrsta. Već se niz godina može pronaći u pokojem vrtu, ali, gledajući na brojnu populaciju koja ima pristojnu potrebu za uređenjem svojeg okoliša, to je uistinu nezamjetna brojka, a i broj kultivara je krajnje ograničavajući.

Da je informativnost ponešto bolja zacijelo bi i potražnja bila mnogo više zastupljenija, pa bi ponuda morala kapitulirati pred najezdom želja i pritisaka.

Ovako ostaje da se mnogi začuđeno zapitaju - što je to? kad vide nešto za što prije nikada nisu niti čuli, a kamoli vidjeli.

 

U bojama i oblicima poput ovih na fotografijama uživaju van naših granica, a nama ostaje da se pokušamo nekako, ili pak svakako, dovinuti i pribaviti si malo prekrasnog, makar virtualnog užitka za tijelo i dušu...

dok stvarno ne postanemo vlasnici istog.

 

Tiarella je biljka koja velikoj većini obožavatelja cvijeća i nije izrazito poznata, a koja je, poput Heuchere, veoma zahvalan pokrivač tla jer ne naraste visoko, i koju se može prilagoditi svim sjenovitim do polusjenovitim staništima, dakle ispod stabala, sa sjevernih strana kuće i općenito uz rubove gdje ostale biljke ne daju prikladan rezultat.

Pripada porodici Saxifragaceae i otud vuče nešto zajedničko sa ostalim vrstama iz tog sklopa.

 

Prirodno stanište potječe iz šuma Amerike iz kojih je prenijela taj kvalitetan potencijal pokrivača tla u vrtove, a novonastali kultivari se diče bogatstvom varijacija u grupi i atraktivnošću boja i oblika listova.

Ta nevelika biljka, (oko 30 cm), ima uglavnom srcolike listove, pomalo baršunstog izgleda s nježnim dlačicama, iako postoje kultivari i raznoliko urezanih lisnih završetaka.

Poseban čar, naročito u gustom sklopu od nekoliko biljaka, očituje se u proljeće kad kvalitetu vazdazelenog lišća prekriju bijeli zvjezdasti ili svjetlo ružičasti cvatovi na kratkim stapkama, dajući mu nježan pjenušav izgled.

 

Zacijelo je zbog takve vizuelne "fantazije" i dobila naziv Pjenica.

 

Veoma je otporna na hladnoću uspjevajući u vlažnom hranjivom tlu djelomično do blago kisele reakcije, koje ipak mora biti drenirano. Može podnijeti i sušna razdoblja u godini, iako bi je bilo dobro zalijevati za najvećih vrućina.

Cvate od trećeg do petog mjeseca lijepim zvjezdastim cvatom koji daje još jedan pozitivni element krasnim zimzelenim listovima.

Razmnožava se dijeljenjem i sjemenom.