Kod Josipe u vrtu

Palac gore imaš od mene. Ja sam isto odavno napustila sve TV Sulejmane i prepredanja na kavicama (nitko ne vidi brvno u oku svom a vide trn u tuđem). Pronašla sam svoj mir i zadovoljstvo u ovo malo vrta što imam.

rajski vrtovi napisao: Josipa draga, bacit ću i ja jedan komentar na ovu temu. Mnogi moji poznanici ne razumiju kad kažem da se nakon nekog napornog rada idem odmoriti u vrt. Kažu kako se mogu odmarati kad kopam, nosim, režem, ponekad i pužem, ruke mi budu izbodene od ruža. Kažu da je to težak, dosadan, prljav i nepotreban posao koji si sama stvaram. Ne objašnjavam im više ništa, odustala sa, a kad vide rascvjetano cvijeće onda kažu da imam "nekakvo čudesno gnojivo za koje neću da im kažem". A jedino gnojivo koje cvijet treba je ljubav.

bas tako...sto klecim,sto se umaram,pa sta ce mi sad to,pa sva musava i upuckana....gleda vecina sa odusevljenjem a neki i prezirno...mene to smiri,uumori,cini sretnom a nezivim za nikoga samo za sebe i svoje momke...od nedavno sam shvatila da je zivot prekratak da trosim svoju snagu na bespotrebne kave ili pred televizorom...dok god bude snage u mojim nogama i rukama ja cu se truditi....a to smo mi ti ja i sve nase drage vrtlarice...

kako se maa djurdjica voli sakriti od sunca i cak i od nas...

Retriver Sara napisao: Moram se složiti sa temzi, nema boljeg lijeka za sve naše tegobe od ljubavi prema cvijeću...svakodnevno po nekoliko puta obići biljke, pratiti njihov rast i napredak, pojavljivanje i otvaranje pupoljaka, divljenje raskošnim bojama, sva nas to opušta i ispunjava posebnom energijiom koja nam pomaže da barem u tim trenucima zaboravimo naše jade i brige...drago mi je da imaš tako dobre sinove koji naprave ono što ti fizički ne možeš, puno to znači...htjela bih ti predložiti da sve što želiš izmijeniti i premjestiti učiniš već sada, nemoj čekati proljeće...ovako će se brže ukorijeniti pa će u proljeće ljepše krenuti.. Draga Josipa iz predivnog našeg Nuštra, nadam se da ćeš uživati u našim druženjima ovdje na tvojoj temi...puno srdačnih pozdrava iz kišnog Zagreba

nema vece radosti nego kad se skupi ekipa mojih i nekoliko domacih momaka...ja ko pravi sef...tu kopaj rupu,ne tako nego ovako...budu decki pravi i sve pitaju...ma sva radost svjeta je u njima...a vrt kako cvate i siri se to je neprocjenjivo...danas obilazim nesto sam uslikala samo malu djrdjicu koja se krije ispod smokve..jer smo zbog radova morali malo da ju skupimo...bit ce to pravo carstvo..sjesti i uzivati svaki dan...svaki trud se isplati pa i moj ce...hvala na posjeti i podrsci...neizmjerno je ljepo biti dio cvjetne obiteji...

Moram se složiti sa temzi, nema boljeg lijeka za sve naše tegobe od ljubavi prema cvijeću...svakodnevno po nekoliko puta obići biljke, pratiti njihov rast i napredak, pojavljivanje i otvaranje pupoljaka, divljenje raskošnim bojama, sva nas to opušta i ispunjava posebnom energijiom koja nam pomaže da barem u tim trenucima zaboravimo naše jade i brige...drago mi je da imaš tako dobre sinove koji naprave ono što ti fizički ne možeš, puno to znači...htjela bih ti predložiti da sve što želiš izmijeniti i premjestiti učiniš već sada, nemoj čekati proljeće...ovako će se brže ukorijeniti pa će u proljeće ljepše krenuti..
Draga Josipa iz predivnog našeg Nuštra, nadam se da ćeš uživati u našim druženjima ovdje na tvojoj temi...puno srdačnih pozdrava iz kišnog Zagreba

na okupu sa cvjeto ljupcima meni je neprocjenjivo...samo uzivati u druzenju medju sobom i u nasim vtovima...neprocjenjivo je...volim vas sve....hvala sto me obilazite gute Fee i rajski vrtovi

i danas sam cackala i po kisi..nemam ,ira bas me smiruje iopusta...opusta me i druzenje sa vama..napokon imam nesto samo za sebe i sto je samo moje...podrska i vasa obzirnost me tjese svaki dan...hvaa od srca...

neka samobude zdrav i raste...kucno sam razdjelila jer zimi nemam gdje postaviti...sad nekoliko odabranih u kuci i sve van....ima da bude predivno samo kad se pocne siriti...hvala vam divne ste...

iako sve zasad izgeda oskudno pola,ma trecinu bi radia sama danima....bas su od pomoci..

malo zavrnu nosom al poslusaju...imam divne momke...sve decki a poslusni i uzorni...to je najbitnije...onda ti oni kad im zadam prvise posla pozovu svoju kipu prijatelja i samo pitaju kako ovo kako ono...dok ja zapovjedam napravim neki kolac i kola..svi sretni...onda kad nakon nekog vremena naidju pa gelde sta su radili...svaki mi je dao pohvalu....koda sumi frendovi...hahha