Pelargonije ili muškatle

Članak je preuzet sa http://www.medjimurje.hr/

ili muškatli (Pelargonium peltatum, Pelargonium zonale) lako se razmnažaju reznicama, pa su vrlo prikladne i česte za uzgoj u ukrasnim posudama na balkonima i prozorima. Stoga se osim tržno usmjerenih cvjećarskih gospodarstva, uzgojem presadnica bave i mnoge vrijedne domaćice radi vlastitih potreba. Matične biljke s kojih uzimamo reznice moraju biti zdrave, snažne i dobro razvijene.

Poznato je da muškatle napada oko 14 gljivičnih i 4 bakterijske bolesti, a dijelimo ih u skupinu (pseudo)gljivičnih koje uzrokuju trulež korijena i venuće biljaka (npr. Fusarium, Phytophthora, Pythium, Rhizoctonia, Thielaviopsis, Verticillium), zatim lisne pjegavosti (Alternaria, Glomerella, Cercospora, Cylindrocladium, Phyllosticta), hrđu (Puccinia) i palež biljaka (Botrytis, Sclerotinia). Od bakterijskih uzročnika bolesti (Agrobacterium, Ralstonia, Xanthomonas, Pseudomonas) pojavljuju se simptomi venuća, pjegavosti i paleži pelargonija. Ipak, u našim se uvjetima proteklih godina često pojavljuju dvije bolesti na koje nakon “prezimljenja” muškatla upozoravamo, a najčešće se prenose zaraženim matičnim biljkama.

Bakterijska pjegavost i palež (Xanthononas campestris pv. pelargonii) je potencijalno najopasniji patološki poremećaj pelargonija, jer izravnim mjerama kemijske zaštite ne postižemo visoki postotak djelotvornosti. Uzročnik ima razvijenu fiziološku rasu (pv.) pelargonii, što mu daje patogenost za rodove biljaka Geranium i Pelargonium. Bolest uzrokuje sindrome truleži stabljike, venuća i pjegavosti lišća, ali izraz bakterijska palež najbolje odgovara manifestaciji simptoma u našim uzgojnim uvjetima muškatla. Dinamika pojave i izgled simptoma ovise o osjetljivosti vrste i kultivara, mjestu zaraze, uzgojnim uvjetima (temperatura i vlažnost), te potencijalu ili izvoru bolesti. Na primarno zaraženom lišću preko kontaminiranih kapljica vode razvija se pjegavost, prvo vidljiva na naličju a nakon nekoliko dana na gornjoj strani lišća. Lisne pjege su male, smeđe, promjera svega 2-3 mm, s jasno naglašenim rubovima. Spajanjem pjega nastaju žilama ograničene lisne nekroze (u obliku slova “V”) koje klorotičnim ili žućkastim tkivom prelaze u zdrav dio lista (sličan simptom javlja se kod venuća uzrokovanog Verticillium spp. i Fusarium spp.). Bakterija se širi iz lisnih pjega u žilno staničje, pa inficirano lišće odumire i ostaje visjeti na stabljikama.

Kada su biljke sustavno zaražene preko korijena, prve promjene vidljive su venućem donjih listova, uz naknadno propadanje svih nadzemnih organa = “palež”. Svi kultivari uspravnih (Pelargonium zonale) i visećih pelargonija (Pelargonium peltatum) su vrlo osjetljivi na bakterijsku palež. Na zaraženom lišću simptomi postaju vidljivi nakon 7 dana pri temperaturi 27°C, odnosno nakon 21 dan uz temperaturu 16°C. Temperature zraka manje od 10°C ili veće od 32°C mogu zaustaviti razvoj ove bolesti. Starije biljke su manje osjetljive na sustavnu zarazu i razvoj paleži. Ipak, takve biljke mogu sadržavati bakterije u žilnom staničju, što rezultira infekcijom reznica. Premda se bakterija ne može dugotrajno održati u zemljištu bez biljnih ostataka, moguća je zaraza mladih biljaka preko korijena. Uzročnik bolesti se održava do godinu dana na oboljelim biljnim organima. Bakterija se nekoliko mjeseci se može održati na površini lišća kao epifit bez vidljivih znakova. Može također dobro “prezimiti” na divljim ili kultiviranim višegodišnjim Geranium vrstama. Dobro se prenosi putem kontaminiranog noža za rezanje reznica.

Sekundarno se bolest vrlo dobro prenosi štetnicima (“bijelim mušicama”), kapljicama vode pri zalijevanju, kišom, te fizičkim dodirom zaraženog i zdravog lišća. Poznata je spoznaja da samo nekoliko inficiranih biljaka bakterijama roda Xanthomonas u optimalnim uvjetima uzrokuje propadanje 10.000 nezaraženih presadnica.

Osnovne mjere biljne higijene za sprečavanje pojave bakterijske paleži muškatla su korištenje zdravih “matičnih” biljaka pri uzgoju reznica, steriliziranog supstrata i posuda. Za sterilizaciju svih posuda, stolova, alata, konstrukcije plastenika ili staklenika, sustava za navodnjavanje i dr. može se koristiti benzojeva kiselina (Menno Florades). Mlade biljčice preporučuje se preventivno zalijevati otopinom kaptana (Captan ili Merpan). Pri kemijskom suzbijanju bolesti prednost dati preventivnoj primjeni bakrenih fungicida. U nekim razvijenim zemljama okruženja protiv bakterijske paleži se koriste spojevi koji povećavaju otpornost biljaka (SAR-spojevi), obogaćeni glineni minerali, antibiotici, organske kiseline i mikrobiološki pripravci. Sve navedene skupine su djelotvorne samo ako se koriste preventivno (ne liječe zaražene biljke). Neki bakarni fungicidi i antibiotici uzrokuju prijevremeno žućenje latentno inficiranih pelargonija bakterijom, pa se takve biljke izlučuju iz proizvodnje. Novije spoznaje govore u prilog određene djelotvornosti fungicida famoksadona (Equation PRO) na bakterije, ali istu treba provjeriti u proizvodnji pelargonija.

Hrđa pelargonija (Puccinia pelargonii zonalis) spada u kategoriju obligatnih parazita koji u pravilu ne uništavaju inficiranog domaćina, ali smanjuju biljni vigor, reduciraju razvoj cvjetnih organa i zbog pojave sorusa (pustula) umanjuju estetsku vrijednost ukrasnog bilja. Na 56 različitih hortikulturnih vrsta opisano je čak 125 vrsta hrđa. Hrđa pelargonija je prvi put opisana na području južne Afrike (1926), a u Europi se prvi pu pojavila 1962. godine u Francuskoj. Hrđom su jače napadnute uspravno rastuće muškatle (Pelargonium x hortorum, P. zonale). Prvi znakovi bolesti često su neopaženi jer se pojavljuju na naličju lista u obliku sitnih žućkastih pjega promjera svega 0,5 mm. Nakon 10-14 dana pjege se povećavaju, postaju jasno vidljive na gornjoj strani lista, a na naličju izbiju crveno-smeđi uredosorusi. Početna masa infektivnih uredospora se formira u središtu pjege, a naknadno se još uredosorusi mogu pojaviti u koncentričnim krugovima. Jače zaraženo lišće požuti, odumire i otpada, pa bolest u optimalnim uvjetima i na osjetljivim kultivarima može biti jako destruktivna. Ova hrđa je autoecijska vrsta vezana isključivo na rod Pelargonium (nama prijelaznih domaćina, a nije pronađena niti na geranijama). Formira uredo- i teleuto- stadij, ali u epidemiologiji su važne uredospore.
Pri optimalnim temperaturama 16-21oC za klijanje infektivnih uredospora je potrebno vlaženje osjetljivog tkiva u trajanju barem 3 sata. Uredospore u zaštićenom prostoru mogu zadržati vijabilnost na otpalim i suhim listovima do tri mjeseca.

Zadržavanje vode na lišću pelargonija primarno određuje broj uspješnih infekcija i manifestaciju bolesti. Od zaraze do izbijanja novih uredosorusa pri povoljnim je temperaturama (21oC) potrebno 19 dana, a pri vrijednostima iznad 30oC razvoj hrđe prestaje. Potrebno je redovito kontrolirati zdravstveno stanje biljaka, nakon pojave prvih znakova ukloniti zaraženo lišće i obavezno provesti mjere kemijske zaštite. Moguće je koristiti površinske fungicide (npr. mankozeb = Dithane i sl., klortalonil = Daconil 720 SC, propineb = Antracol WP 70), odnosno nakon razvoja simptoma hrđe biljke tretirati kurativnim djelatnim tvarima (npr. bitartanol = Baycor, tebukonazol = Folicur 250 EW, miklobutanil = Systhane 12E i dr.). Dobru preventivnu zaštitu daju i strobilurini (npr. Stroby, Quadris, Cabrio Top, Zato WG, Zato Plus WG i dr.), odnosno napadnute biljke hrđom se uspješno mogu “liječiti” jedino njihovom kombinacija s triazolnim kurativnim pripravcima (npr. Amistar Xtra SC, Sphere SC, Nativo 75 WG).

Ove uzročnike bolesti valja razlikovati od šteta koje mogu nastati negativnim utjecajem niskih temperatura, zatim propadanja biljaka zbog sve raširene sive plijesni (Botrytis cinerea), te vrlo česte “plutavosti” lišća pelargonija (vidi fotografije). Negativna “plutavost” lišća prepoznaje se po razvoju sitnih kvržica nalik na pluto na donjoj strani starijeg lišća, u početku zelene, a kasnije smeđe boje. Lišće se na posljetku suši, a jače su osjetljive viseće pelargonije (Pelargonium peltatum). Glavni uzrok ove štetne pojave su visoka relativna vlažnost i vrlo visoka temperatura supstrata te neprimjeren spektar svjetlosti (jače su oštećene viseće pelargonije na južnim balkonskim ogradama!). Indirektno pojavu “plutavosti” pospješuje razvoj stakleničke grinje (Tetranychus urticae) i fitotoksičnost uljnih pripravaka za zaštitu bilja! Kontrola “plutavosti” nije jednostavna, a sastoji se od održavanja optimalne vlažnosti supstrata i sprječavanja izloženosti ekstremnoj toplini tijekom dana (temperature plastenika i staklenika do 30oC uz relativnu vlažnost 60-70%). Viseće pelargonije moraju biti optimalno ishranjene dušikom i željezom.