Pachypodium

Mememe, hvala na trudu. Ovo sa smrvljenim borovim iglicama, da prevedem po naški humusom od iglica četinjača bi bilo u redu. Našao sam podatak da općenito šumski humus ima pH oko 3,0.Šumski humus pomiješan sa perlitom ili vermikulitom u omjeru 1 : 3 bi bio po meni prava stvar za acidofilne pachypodiume. Ostaje mi otvoreno još sterilizacija humusa. Čini mi se da bi bila obavezna jer koliko čitam pachypodiumi su osjetljivi na trulež korijena.

Miss M. napisao: Pinus pahy ti je mrak dobro ga čuvaj.

Miss M, pachypodiumi , adeniumi i općenito sukulenti su mi ušli pod kožu. Kako ih sačuvati i omogućiti da lijepo cvjetaju je pravi izazov. Zato smo tu na forumu da malo izmijenimo iskustva i nešto naučimo jedni od drugih.

Ovo na slici je Pachypodium bispinosum. Na stranicama Cactuspedie čitam: bez vode od studenog do ožujka. Nekoliko redova ispod piše: ne dozvoliti da se korijen potpuno osuši. Potpuno kontradiktorno. Kako to spojiti jedno sa drugim ?

Adeniume sam dizao iz supstrata, no vidio sam da i P. bispinosum ima lijepu bulbu ispod nivoa supstrata. Prvo što sam napravio sa svojim P. bispinosumom je bilo dizanje za kakvih 2 cm iz supstrata. No to je stvar izbora, meni su adeniumi i pachypodiumi ljepši sa naglašenom bulbom. A vama ?

Pinus ovaj bispinosum je genijalan, ako ikad budeš radio reznice, preporučam se svakako! :) Nedavno sam napokon nabavio P. lamerei i odlična je biljka, stvarno su dobri ti pachypodiumi. Što se tiće borovih iglica, mislim da su bolje u ovom slučaju smrvljene suhe iglice nego humus crnogorice zbog bolje propusnosti.

mememe ako ne nađeš P.saundersi u Zagrebu, ostaje ti varijanta Bešlić. Ako ga nema Bešlić na eBay-u ga imaš sigurno. Preko interneta sam uspio nabaviti nekoliko na našem trgu vrlo rijetkih pacypodiuma. Što se tiče reznica P. bispinosuma imam te u vidu kada dođe vrijeme obrezivanja bispinosuma.

mememe, niti ne pomišljam da bi posadio pachypodiume u „suhe smrvljene borove iglice“. Zanima me dali to predlažeš jer si to negdje pročitao ili imaš iskustva sa „suhim smrvljenim borovim iglicama“ kao supstratom ? Što se tiče propusnosti supstrata, perlit je sasvim u redu za tu zadaću.

.
Od ova dva P.saundersii varijanta sa većim listovima ovih dana gubi svoje lišće. Sunca nisu vidjeli preko dva tjedna. Inače je sada njihovo vrijeme da procvjetaju, no zbog nedostatka sunca sumnjam da ću vidjeti njihove cvjetove. Za sada nisu formirali niti pupove. Držim ih u istom prostoru na prozorskoj polici negrijane sobe. Zanimljivo je to, da je ovaj lijevi u laganoj vegetaciji, dok desni nije. Vidim da ovaj sa lijeve slike tjera nove listiće. Desnom iako ima sve isto kao i njegov susjed što se uvjeta tiče ipak opada lišće ovih dana. Njega više neću zalijevati do ožujka.

mememe, nemam se za nekog stručnjak za pachypodiume, daleko od toga. Recimo da sam njihov obožavatelj. No hvala bogu, imamo internet i danas nije teško dobiti točne informacije.

Čitam da su pachypodiumi uostalom kao i većina sukulenata skloni truljenju korijenja. Organski materijal u tvom slučaju „suhe smrvljene borove iglice“ su dobra podloga za rast gljivica. Teško da bi pachypodiumi preživjeli u supstratu sa takvim dodatkom.


Tražio sam po internetu zašto je relativno velika razlika u izgledu mojih saundersiia. Našao sam podatak da postoje dva kultivara: P. saundersii i P. saundersii v. compacta

Probao nisam ali koliko čitam P. saundersii ide samo iz sjemena. Možeš li dati link na stranicu koja govori o vegetativnom razmnožavanju P. saundersiia ?

Mememe, hvala za linkove.

Nevjerojatno, u pravu si oba dva linka dokazuju da je moguće vegetativno razmnožavanje P. saundersiia. Kada dođe vrijeme za to svakako ču probati vegetativno razmnožiti saundersiia. Pachpodium saundersii sa drugog linka sam jednom već vidio ali sam jednostavno zaboravio na njega.

Pachypodium saundersii se ne može vegetativno razmnožiti moj je bio prilično velik kad mu je propao korijen i reznice su bile velike ali su se sušile nevjerojatnom brzinom. Dobila sam uputstva od gurua za pahije sa BCSS foruma koji je zakorijenio mnogo vrsta ali saundersii nije pokušavao dok je sa gotovo svim drugima imao uspjeha metodom stavljanja zasušene reznice u mačji pijesak i grijanjem odozdo za što postoje nekakve grijače ploče. Ne bi se time zamarala jednostavnije je kupiti drugu biljku nego dobiti veliki račun za struju u pokušavanju ožiljavanja. Pošto nitko od nas nema staklenik i veliki problem nam je spremanje biljaka preko zime radije kupujem manje biljke i gledam ih kako rastu svatko tko ima novaca može naručiti odraslu biljku s raznih stranica s neta ali treba znati da se odrasle biljke teže prilagođavaju novoj sredini.

Malo sam čitao i pala mi je na pamet alternativa (naravno, išao sam čistom logikom, pošto nisam nikakav stručnjak za te biljke) zakorjenjivanju grančice saundersii. Što bi bilo ako bi se ta grančica kalemila na p. lamerei? Ako sam dobro shvatio, kad se lamerei odreže da bi se na njega nešto kalemilo, gornji dio može se normalno zakorjeniti. Pa onda moglo bi se pokušati grančicu odgovarajuće debljine kalemiti na lamerei, znači ne cijelu biljku. Ako se lamerei zakorjeni, nije došlo do gubitka biljke, a ako se primi saundersii - odlično, a ako ne ista situacija kao da nije uspjelo zakorjenjivanje.

Mislim, vidio sam da se svi pachypodiumi uredno kaleme na lamerei, pa sam se zapitao...

p.s.

Postoje li hibridi među pachypodiumima?

Ideju o kalemljenju saundersiia sam iznio samo u kontekstu njegovog vegetativnog razmnožavanja. Da netko baš želi pokušat uzet grančicu s matične biljke i pokušat napravit novu biljku mogao bi na taj način pokušat ali ako kažeš da ne bi imao deblo kao i inače onda nema smisla.

Ovako sam to zamislio, u ovom postu lik kalemi granu p. decaryi na lamerei.

http://forums.gardenweb.com/forums/load/cacti/msg072122591800.html

Odlično, drago mi je za namaquanum. A ja se mogu pohvaliti da je moj lamerei još uvijek živ . Kad bude nešto novaca potražiti ću još koji pachypodium, stvarno su zanimljive biljke.