Adenium obesum - Pustinjska ruža

i meni se čini Pinus

Ja ču krenuti sa sijanjem početkom proljeća. Nakon mjesec dana ću adeniume pomalo naviknuti na direktno sunce. Vani preko noći puštati kada noćne temperature dođu do bar 15 C.

Znači ja bi ih mogla posijati isto početkom proljeća,samo ću ih nešto kasnije iznjeti van.
Volim izazove,već ga zamišljam kako mi je procvao,samo mi se nemojte smijati jednoga dana,pravite se da ovo niste pročitali.

Maris, ja bih ti savjetovala da ber nekoliko sjemenki odmah posiješ čim ti stignu jer kažu da im je klijavost kratkog vijeka. Dio možeš ostaviti za proljeće, za svaki slučaj. Ako si čitala nekoliko stranica unaprijed, mogla si vidjeti da sam ja svoje posijala sredinom studenog. Od tada je bilo malo sunčanih dana i moji su bili uglavnom bez direktnog sunca, ali uvijek na toplom. Od devetnaest njih koji su mi niknuli samo je jedan uginuo i to zato što mi je kolegica otvorila prozor pa je direktno na njega puhalo. Činila sam puno toga što su mi savjetovali da ne radim: držala sam ih u početku na radijatoru, prenašala svaku večer u kupaonu, a ujutro na prozor dnevne sobe, prerano presadila, prerano počela s dohranom, stalno visim nad njima... - i ništa im nije. Lijepo napreduju, ne u visinu, ali su zdravi i debljaju se. Mislim da za njih uglavnom treba imati osjećaj. S obzirom da sam inače zimogrozna (ugrijem se tek na +30), ja ih razumijem. Kad je meni hladno, hladno je i njima. Ne znam do kad će to tako biti, ali sam optimistična jer sada dolaze duži dani. Dok tvoji malo porastu, već će stići proljeće i bit će više sunca. Zato, samo hrabro. Vidjet ćeš da je to posebna biljka. Ne zovemo ih mi uzalud bebicama.

Ja sam ih posijao kod roditelja u Puli i u Zg kod sebe, s tim da sam ih u Puli oko mjesec dana ranije. U Puli imaju često sunca dok su u ZG isključivo bili pod umjetnim svijetlom. Donio sam zagrebačke sijance u Pulu i jedni i drugi su izgledali zdravo, samo su pulski malo veći i deblji jer su stariji. Ovi pod umjetnim svijetlom su normalno izašli i lijepe su tamnozelene boje, makar izgleda da su malo izduljeniji od pulskih.

Mislim da se u ZG mogu normalno uzgajati ako je netko voljan koristiti umjetnu rasvjetu. Ne moraju ni biti neke skupe lampe, može biti i neonska cijev ako netko ima prostora (naravno treba onda paziti na temp).

[QUOTE=Andina]Maris, ja bih ti savjetovala da ber nekoliko sjemenki odmah posiješ čim ti stignu jer kažu da im je klijavost kratkog vijeka. Dio možeš ostaviti za proljeće, za svaki slučaj. Ako si čitala nekoliko stranica unaprijed, mogla si vidjeti da sam ja svoje posijala sredinom studenog. Od tada je bilo malo sunčanih dana i moji su bili uglavnom bez direktnog sunca, ali uvijek na toplom. Od devetnaest njih koji su mi niknuli samo je jedan uginuo i to zato što mi je kolegica otvorila prozor pa je direktno na njega puhalo. Činila sam puno toga što su mi savjetovali da ne radim: držala sam ih u početku na radijatoru, prenašala svaku večer u kupaonu, a ujutro na prozor dnevne sobe, prerano presadila, prerano počela s dohranom, stalno visim nad njima... - i ništa im nije. Lijepo napreduju, ne u visinu, ali su zdravi i debljaju se. Mislim da za njih uglavnom treba imati osjećaj. S obzirom da sam inače zimogrozna (ugrijem se tek na +30), ja ih razumijem. Kad je meni hladno, hladno je i njima. Ne znam do kad će to tako biti, ali sam optimistična jer sada dolaze duži dani. Dok tvoji malo porastu, već će stići proljeće i bit će više sunca. Zato, samo hrabro. Vidjet ćeš da je to posebna biljka. Ne zovemo ih mi uzalud bebicama.

Hvala ti Andina ,sada ću se još hrabrije upustiti u sadnju bebača.

bebolina napisao: @maris40 Ovaj je topic zaista s jako puno informacija o bucama, tako da se nitko uzgoja tih ljepotana ne bi trebao bojati, već ako još nešto nije jasno...pitati! Od kad sam ja krenula u prvu sjetvu bebolinica jako sam puno o njima naučila, do tada nisam ništa o njima znala, samo su me svojom ljepotom osvojili.  Radujem se svakom Vašem novom bebaću, radujem se idućem ljetu kad bi moji trebali obilno cvasti, još se više radujem jeseni, kad ćete vi hrabriji na svoje sijance nakalemiti reznice mojih kultivara. Kako smo korak po korak učili o uzgoju, tako ćemo učiti i o kalemljenju

PotpisujemZajedno smo jači

maris,kako je rekla bebolina,to je samo korak u nizu.Sve u svoje vrijeme

@mememe

Malo sam virnula ovdje da vidim kako razne bebice napreduju...Moje nisu baš za hvaljenje ostala su mi samo 3 od prve sjetve i oni nisu baš nešto...Druga sjetva nije nikla  i sad ću za desetak dana krenuti u još jednu sjetvu..Sve u svemu ne idu mi od ruke...Nadam se boljoj sreći u ovoj godini....Moja Ema je živa , dobro se drži..Ima još listove i cvjetne pupove, koji sumnjam da će se otvoriti...