Zaštita voćaka

Lišajevi na voćkama

Lišajevi se javljaju na gotovo svim voćnim vrstama, osobito šljivi, orahu, jabuci i kruški, pogotovo u ekstenzivnim ili napuštenim voćnjacima. Što je u biti lišaj? Lišaj je vrlo specifična i vrlo zanimljiva zajednica dvaju organizama (alge i gljive!), koji žive u tzv. simbiozi ili suživotu, od kojeg oba ova organizma imaju zajedničku korist. Od algi su zastupljene uglavnom zelene ili modrozelene alge (Chlorophyta i Cianophyta), a od gljiva najčešće gljive mješinarke (Ascomycotina), čija se plodna tijela (apoteciji) vrlo lako uočavaju unutar tijela lišaja. Lišaj kao zajednica funkcionira tako da alge fotosintezom stvaraju organske tvari, a gljiva nabavlja vodu i mineralna hranjiva, pa se tako nadopunjuju. Ističemo, lišajevi nisu nametnici ili paraziti na biljkama, iako se tako na prvi pogled čini. Žive samo na površini biljnih organa, pa spadaju u tzv. epifite, ali od biljaka ne uzimaju vodu i hranjiva, što znači da ne ulaze u biljno staničje kao paraziti. Međutim, njihova pojava, unatoč tomu što nisu paraziti, posredno može štetiti biljkama jer mogu smanjivati životni potencijal ili tzv. vigor, ali i biti pogodno stanište za naseljavanje nekih štetnika. Postoji više od 15.000 vrsta lišajeva, a znanost ih svrstava u vrlo dobre bioindikatore ili biološke pokazatelje čistoće zraka i općenito čistoće staništa i okoliša.
Obično se javljaju na starijim voćkama, a ako počnu rasti na mladima, onda je to znak da su te voćke slabije kondicije, odnosno da su oslabljene raznim čimbenicima nepovoljne sredine.
Gotovo se nikada ne javljaju u intenzivnim voćnim nasadima, ili vrlo rijetko, i to samo u slučaju ako se ne provodi uobičajena zaštita fungicidima. Naime, većina fungicida, pogotovo onih na bazi bakra, prilično ih dobro suzbija, pa se lišajevi stoga nikada ne javljaju u voćnjacima s redovitom zaštitom fungicidima.