Physostegia virginiana - Fizostegija

 

Physostegia virginiana je otporna višegodišnja biljka koja izvorno obitava na vlažnim i plodnim područjima Amerike.

Pripada porodici Lamiaceae i prilagođena je dobro dreniranom, ali vlažnom i humusom bogatom tlu, kisele, blago kisele i neutralne PH.

Zatjeva puno sunce kako bi razvila svoju bujnu grmoliku formu, ali može opstajati i u djelomičnoj svjetloj sjeni.

Njen naziv, koji slikovito predočuje povodljivu i prilagodljivu prirodu cvjetova, očituje se u jednostavnom slučaju polijeganja u bilo koji položaj pri čemu određeno vrijeme ostaju upravo onako kako smo ih pomaknuli.

Baš je radi toga i dobila naziv - Poslušna biljka.

 

Ima tendenciju brzog širenja puzećim rizomima, stoga ju je potrebno održavati na pristojnoj udaljenosti od drugih, manje invazivnih jedinki.

Doseže visinu od 60 do 120 cm, ovisno o kultivarima, pa je vrlo upečatljiva gdje god da je se odluči zasaditi.

 

Sa svojim oštrim nazubljenim duguljastim listovima i dugim cvjetnim stapkama prepunim mnogobrojnih cjevastih cvjetova koji cvatu od dna prema vrhu i koji su, prepuni nektara, pravi mamac za leptire, djeluje elegantno i zgusnuto bogato.

Vrijeme cvatnje započinje u svibnju koje nepretenciozno može potrajati do rujna, naročito ako se smjesti na različita, svjetlu i toplini, dostupna mjesta, pa je stoga cijenjena radi svoje sezone kasnog cvata koji se može odlično upotrijebiti i za rez.

Nijansama od bijele do tamno pink boje unosi živost i kontrast na rubovima cvjetnih nasada, ali i uz jezerca i na vlažnijim staništima uz južnu stranu visokih četinjača koje mu daju prikladnu pozadinu.

Može se lijepo uklopiti u prirodni vrtni stil, jednako kao što bi prihvatljivo i dekorativno izgledala u modelirano čistim linijama suvremenijeg tipa uređenja.

 

Nije ju teško razmnožiti , iako sam se dugo dovinjavala kako da dođem do Physostegie virginiane Alba - poslušnice bijelog cvijeta koji kao da sjaji u toplim ljetnim večerima...

Razmnožava se sjemenom, rizomima i reznicama i izvanredna je biljka za popunu gdje može prikazati svoju skladnu upečatljivost i kategoričnost zbijene forme.

 

 

 

 

Bijela mi je nekako - oku i duši - najdraža!

... kao takva ne bi smjela liti suze, već se mirno prepustiti svojoj sudbini povinovanja za nečijom grubom ili pak nježnom smjernom "rukom"!

 

No, šalu na stranu, veoma mi se sviđa naziv iz tvog kraja.

Tek tada će ti svaka biljka dati pravi maksimum, naravno zavisno od mjesta sadnje koje svaka pojedina vrsta preferira.

Ali niti jedna biljčica ne ljubi tešku nepropusnu glinu jer joj se korijen ne može probiti kroz tvrdu zbijenu strukturu zemlje..., kao kad male nožice tiskaju prerasle cipelice, prsti uporno hoće van, a nemaju prostora...

 

Presadi je, razmnoži i neupitno uživaj!

 

Ružičaste nijanse daju drugačiji, snažniji dojam koji izaziva i plijeni na strasniji i vatreniji način.

Svjetlo pak ružičaste osvajaju nježnošću i romantikom...

A što reći... Nema ljepše od najljepše, kad najljepše ni nema.

Sve su privlačne. Jedina uvjetovanost čuči u ukusu i željama svakog ponaosob.

 

Kad niknu (a to je sigurno, jer ne zahtijevaju nikakve posebne skrbi osim onih preuvjeta koje sam opisala), moći će se razmnožavati iz sjemena tih istih stasalih biljaka, i pritom se mogu dobiti još kojekakvi, čak i neobični mješanci jer oprašivanjem i križanjem iz takvog sjemena više neće biti moguće dobiti istovjetnu jedinku.

Samo iz reznica i rizoma.

No, to djeluje poticajno upravo zbog toga što unaprijed nitko ne zna kakvi sve varijeteti i raznolike nijanse mogu nastati.

 

Stoga, hvala na obavještenju. 

Ružičaste nemam.

I sretno u daljem uzgoju

Znaš li možda kako se zove ružičasti kultivar?