Stolisnici - Achillea sp

Krenuvši u izazovan svijet vrtlarenja tog proljeća i nisam mnogo razmišljala o vrstama, teoriji i svrhovitosti određenog položaja na konačno mi odabranom tlu.

Kada sam započela sadnju na svom prvom cvjetnom otočiću, poneke, još nedorasle biljčice nejako su vapile svoj prvi cvjetni angažman i ja sam ih s nestrpljenjem, gotovo po ustaljenoj mi intuiciji, s ljubavlju zagrtala i uz prikladnu im podlogu dodavala još puno nježnosti i strepnje.

Među tim "prvima" bio je i stolisnik ustoličen na sredini gredice nepravilnog vijugavog oblika.

Tu prvu godinu bio je uistinu jedna od prvih cvatućih storija darovanog mi, od same prirode i zasigurno velikog entuzijazma, uspjeha.

Achillea filipendulina, kultivar žute boje cvao je obilno i upečatljivo i neosporno je jedan od važnih čimbenika u svakom vrtu.

 

Achillea filipendulina ili stolisnik je visoka snažno razgranata biljka koja dosegne visinu i do 150 cm i koja je na svakom mjestu upadljiva, koliko zbog svoje izuzetne visine, toliko i obilja, ponajprije žutih velikih plosnatih cvatnih glava koje se gordo koče na dugim čvrstim stapkama.

Listovi su mu perjasti, uski i nazubljeni sivozelene do zelene nijanse jakog aromatičnog mirisa. Nalik su listovima paprati koji gube svoju estetsku funkciju kada se na dugim nožicama pojave prvi očekivani cvatući "hajduci". 

Sadnja je nezahtjevna jer biljka preferira gotovo škrto i suho, dakle, dobro drenirano neglinovito i ne pretjerano bogato tlo.

Puno sunce je od izuzetne važnosti za sjajan cvatni izrijek, ali i za preventivu neprilične pojave truleži u slučaju eventualno dužeg perioda vlažnog vremena.

Također bi trebao biti smješten na mjestima koja su zaštićena od jakih naleta vjetrova, jer visoke, iako čvrste stapke u tom slučaju imaju nezgodnu tendenciju polijeganja, što samom izgledu grma ne daje povoljnu vizuelnu formu.

Nakon prve cvatnje biljku je potrebno orezati da bi još jednom potjerala mlade izbojke na kojima će se, mada ne u tako velikom broju kao prvi puta, pojaviti novi zlatnožuti ili različito nijansirani cvjetni malci.

Sam je pak cvijet izuzetno dobar i za rez i za sušenje.

A ako ga se pravilno osuši, čak i za nekoliko godina suhi aranžmani ne gube na svojoj ljepoti i modernom izričaju.

Ja ih oslobodim listova zbog toga što i uvenuli još dugo vremena mogu širiti svoju tešku opojnu aromu, a istodobno se dobija čista modernija forma koja u mnogobrojnim varijacijama slaganja cvjetnih glava može stvoriti izvrstan izgled.

 

Billjku bi stolisnika bilo dobro svakih tri do četiri godine razdijeliti i posaditi  na nova odabrana mjesta, nabolje izražena sadnjom u grupama ili kao pozadinski "intermezzo" ostalom ukrasnom bilju, a koji nimalo ne gubi na svojoj divljoj, nehajnoj formaciji i iskazu.

Postoje mnogobrojni varijeteti i kultivari raznolikih nijansi, ali žuta je ona najsnažnija, najdrskija, najzadrtija, kruta, nepatvoreno privlačna i neukrotiva sunčana ljepota.

 

 

 

 

 

 

Imam bas taj zuti sa slike .

Baš taj zlatnožuti je i najupečatljiviji, ne toliko zbog boje koliko zbog robusnosti i visine, ali i obilja cvjetova.

Žarko obojeni kultivari uglavnom ne dosežu visinu Achillee filipenduline.

A kad ga je najbolje posijati......imam nešto sijemenki (roza boje)

Ja sam žuti stolisnik (Achillea filipendula) sijala u ožujku na gredicu u vrtu. Kada je niknuo malo sam ga prorijedila, za suše sam zalijevala, a u jesen presadila na mjesto. U toj godini kada je posijan on ne stigne cvjetati (možda na kraju sezone izbije koja manja cvjetna stapka).
Jedna od interesantnijih sorti bijelog stolisnika je  Achillea ptarmica "Perle" koja ima pune bijele cvjetiće.

A. filipendula ima u više boja, ovo su neke:

Pa onda ćeš i nešto tog crvenog dobiti

Saška,djed mraz je prošao a otkad sam tebe upoznala meni darovi ne prestaju  !

Jako volim ovaj grmek..

Moj bijeli procvjetao.