Orezivanje i prihrana thuje i ukrasnih borova

Neznam otkuda si i dali su tuje prikladne podneblju u kojemu živiš ( pisala sam o tome na prethodnoj stranici).

Prve tuje koje smo imali oko kuće sam ja iz sjemene uzgojila. Ali greška je bila što su češeri bili od tuja iz Fažane, znači IPAK nisu za kontinentalno područje. One rastu više u visinui potjeraju 2-3 grane, koje su relativno tanke. MM je htio da to bude prava živa ograda i pustili smo ih na visinu od cca150-170 cm. Prvi veči snijeg ih je polomio, ali nije to bio najveći problem, nego po mom skromnom mišljenju vlaga u zemlji. Naime, kada su proljeća bila izrazito kišovita, tuje bi lijepo potjerale, a onda kada je pripeklo sunce te nježne mlade grančice bi bile kao skuhane. Onda bi uslijedio drastičan rez, da se sve to ružno i suho poreže, grane bi ostale ogoljene i tek u jesen bi bile lijepe i bujne. E onda dođe opet zima, pa priča kreče ispočetka .

Ma upozoravali su me stručnjaci da to nisu tuje za naše podneblje, ali ....ha, ha, naravno da nisam poslušala.

I nakon par godina mučenja smo cca 50 tuja lijepo povadili i kupili mlade uzgojene na našem području.

Moje iskustvo sa orezivanjem je da ih se ne smije pustiti da narastu na željenu visinu, pa tek onda početi orezivati, nego pomalo. Kada su več posađene i počele rastiporezati samo vrhove, da ostale grane dostignu isto visinu i da se zgusnu grmovi. Onda malo porezati sa strane, da se dobije kompaktna živice, tj. da se ne vidi svaki grm kao zasebna cjelina. Time se potiče tjeranje novih grančica, dobiva gustoča i forma. Rezati se ne bi smjelo tako da se poreže sav prošlogodišnji prirast, jer se tako ogole grane. Znači bar malo lanjskog prirasta treba ostati.

Ispričavam se zbog dužine posta .