Primavera galerija

oups...dobrodošla

 

radovi su mi preslatki!

 

     

                  

Na kamenčiće ili bilo koju drugu podlogu koja nije friška (nepečena) polimerna glima (namjerno koristim taj izraz jer ja koristim i druge brandove osim fima) ono što smo oblikovali pričvršćujemo tekućim fimom (liquid gel) ili sculpey polimernom glinom i to u vrlo tankom premazu.

 

Što se pločica tiče, nema nikakvih okvira, napravi se unaprijed veličina koja se želi na komadu folije, debljeg masnog papira (za pečenje) ili na paus papiru, pa se na dobro izgnječenoj polimernoj glini obcrtaju ravnalom obrisi oblika, papir se makne i posebnim oštrim nožem za polimernu glinu izreže se oblik.

 

Budući da veliš da do sada nisi radila s fimom, bilo bi dobro da prvo dobro uvježbaš kondicioniranje gline, jer je to preduvjet za uspješnost radova. Inače se može dogoditi da ćeš biti razočarana rezultatom. Meni je trebalo dobrih 5 godina skoro svakodnevnog rada s polimernom glinom dok nisam uspjela postići zadovoljavajuće rezultate. No, kada sam počinjala kod nas se baš nije puno znalo o tom materijalu, pa sam i spoznaje hvatala posvuda, tražila literaturu (uglavnom na engleskom jeziku) i pretraživala internet.

 

Stoga sam otvorena za svaki savjet, i moja je deviza: sve sam naučila od drugih i sve ću podijeliti s drugima.

 

U kondicioniranju polimerne gline, osim rukama (u gumenim rukavicama) koristim se i mašinom za tijesto, koja uvelike ubrzava taj proces. Da bi znali kada nam je glina dovoljno podatna za rad, trebamo izvaljanu plahticu željenog komada fima presavinuti na pola. Ako na tom presavinutom dijelu nema napuknuća, odnosno ako se glina gipko presavija, spremna je za rad.

 

Da se vratim pločicama. Nakon što se iz dobro izvaljane polimerne gline na debljinu cca 4 - 5 mm izrežu željeni oblici, na temelju prethodno napravljenog crteža iskroje se iz posrebrene žice dijelovi oblika točno po linijama crteža i sve se slaže na pločicu isto prema crtežu i lagano se utisnu u glinu. Stara sjenila za oči se malo postružu i malim kistom lagano utrljavaju na željeno mjesto (već prema boji). Kad je sve gotovo, ja pločice pečem u maloj pećnici predvidjenoj samo za to (Pevec, cca 380 kn - nikako ne mikrovalna!!!) na 110 - 130°C oko pola sata, sve ovisi o debljini predmeta. Kada se dobro ohladi, u ovom slučaju, sliku unutar žice premažem tankim slojem fimo gela (tekuća polimerna glina) i ponovno pečem oko 15 minuta, a u posljednje vrijeme radim to tzv. heat gunom jer daje  bolji rezultat, mada se s tim treba biti max oprezan budući da razvija temp. do 330°C. Nakon ponovnog hladjenja, pristupa se finiširanju, tj. obradi finim vodenim brusnim papirom. Vodenim zato, jer se sve radi u vodi u koju se stavi par kapi sredstva za pranje sudja. Tih brusnih papira ima u svakoj kemoboji ili sličnom dućanu, a finoća ide od nekih 280 grita do 1000 ili čak 2000 grita. Nakon što smo zadovoljni rezultatom, predmet se još jednom ispere pod tekućom hladnom vodom i osuši papirnatim ručnikom. Ne mora se nužno lakirati, za malo jači sjaj dovoljno je istrljati ga komadićem starog trapera, no ja sam kod pločica željela postići staklasti izgled, te su one lakirane Dulux Diamond Glaze (isto kemoboje) lakom na vodenoj osnovi u 4 sloja svaka strana. Inače, svi se predmeti od polimerne gline smiju lakirati jedino lakovima na vodenoj osnovi, inače dolazi do ljepljenja, ljuštenja i propadanja laka, a time i predmeta.

 

Eto, nadam se da sam ti bila od pomoći, kao i svakome tko se želi okušati u tom mediju. Ovo bi skoro pa mogao biti neki mali tutorial, pa ako je tako neka administratori o tome odluče.

 

 

 

 

No, moram proširiti objašnjenje, jer, fimo i das masa, osim gnječenja, nemaju ama baš nikakve druge sličnosti.

 

Das masa se radi usitnjavanjem i recikliranjem papira s dodacima raznih učvrščivača, dok je polimerna glina, kemijski dobivena masa.

 

Ovaj pištolj koji sam spomenula nije onaj opće poznati pištolj za vruće ljepljenje, heat gun je ustvari nešto poput jakog fena, i izvorno se koristi za skidanje starog laka s drvenih prozora i vrata.

 

Za pomoć, možeš probati uguglati heat gun i sigurno će ti se otvoriti puno stranica na kojima možeš i vidjeti kako on izgleda i čemu služi. Ja sam ga takodjer kupila u Bauhausu u Zagrebu, kao i mnoge druge pomoćne stvari (npr. lak).

 

Pištolj za vruće ljepljenje nikako se ne smije koristiti pri spajanju polimerne gline s ostalim površinama, jer ona na vrućini postaje mekana i može se deformirati. Druga je stvar s heat gunom, njega se samo usmjeri na ono što se želi učvrstiti (čitaj: ispeći), na udaljenosti od najmanje 7 cm od rada i tretira se cca 10-ak munuta, bez dodirivanja predmeta, prvo zato jer heat gun razvija veliku temperaturu, a drugo zato što bi došlo do distorzije predmeta.

Osobno, ne  bi nikome preporučila upotrebu heat guna, dok se potpuno ne svladaju sve ostale tehnike rada s polimernom glinom. Ja sam ga počela koristiti tek nakon 6 godina bavljenja njome.

 

A tekuća polimerna glina, kod nas se prodaje pod nazivom Fimo Liquid Gel (u Zagrebu ga ima u trgovinama Chemaco, Vukovarska ul., Lumos, Petrinjska ul, nb-hobby art, Kustošijanska ul. - sve trgovine imaju svoje web stranice, a može se i naručiti za one koji nisu iz Zagreba).

 

U svakom slučaju, ponavljam, nikako ne koristiti pištolj za vruće ljepljenje s fimom. Bolje je, ukoliko se nema tekućeg fima, poslužiti se onim malim ljepilima za brzo ljepljenje, po mogućnosti u gel obliku, s isto vrlo malim količinama.

 

Eto, ja opet bila opširna... Nije mi teško pomoći, naprotiv, vrlo rado to činim, pa bude li potrebe, stojim na raspolaganju...

 

 

Za vruće ljetne dane pred nama, malo osvježenja i C vitamina.... Takodjer jednostavne ogrlice privjesci, radjeni isto od polimerne gline, tehnikom slaganja slojeva na osnovnu podlogu. Presjeci voća nastaju rezanjem na tanke kriškice unaprijed priredjenih tubica ili tzv. caneova.