Nešto kao dnevnik...

kao da sam zacoprala...danas dok sam pripremala biljke za Senj, pokvario se lift...pun hodnik kartonskih kutija, podložaka, biljaka,  smeća, 2 stolca, ajme ludilo me uhvatilo...od nekoliko ljudi koji su prošli pješice kroz taj krš samo je jedna gospođa koja je išla nekome u posjetu mrgljala...na kraju je operacija uspješno okončana, samo još ne znam kak ću to sve utrpati u naš autek.

a joj!

hvala lilie...u međuvremenu sam se snašla, a i natalija mi je pisala, poput tebe...zaista na Photobucketu bez potrebe kompliciraju i usporavaju prebacivanje slika...

Nego, da vam pokažem koliko sam biljaka imala spakiranih za senjski vrt...ovo je fotka sa zagrebačkog stubišta prije nego što smo sve strpali u auto:




a ovo u ponedjeljak, u senjskom vrtu:

nakon velikih šteta od zime sada imam i velikih šteta od ljetne suše...i opet ponovno me iznenađuje kako su se neke biljke osušile...npr. smilje, i to dugogodišnje i već jako dobro ukorijenjeno osušilo se u potpunosti:



također, ogromni grm Pitosporuma, star dvadesetak godina se  isto osušio:



hvala Bogu, susjed nam je posudio svoj kombi i odvezao hrpetinu suhih grana:



koliki je samo prazni prostor ostao:

s prednje strane se bolje vidi desni kut bez pitosporuma koji zjapi prazan:



u prednjem dijelu sam posadila malo čuvarkuća, dva-tri sedumića, dvije male velebitske travice, a u pozadinu, po visini, lavandu, budleju i maslinu...ima još nekih biljaka, no, trenutno se ne mogu sjetiti...skroz desno su ostaci drugog grma pitosporuma koji je živ u donjem dijelu:

Krešina gredica se zeleni od korova:



nakon čišćenja gotovo prazna...ostao je Sedum telephium, Sedum palmeri, majčina dušica, Centranthus, Seseli gumiferum...nestale trave, rudbekije, osušila se Veronica incana, Verbacum, Nandina domestica, Verbena bonariensis...:



ovo je bila moja krasna gredica s hemerokalisima, ostao je samo jedan, ali ne zbog suše...moj pametni muž, misleći da je korov, počupao ih...crveni od BB, crveni iz Decore, poklon od jakobine za roćkas i još jedan kaj sam kupila u MBM-u...mislim da je ovaj koji je preživio poklon od mali kaktus:



tu sam sada posadila rudbekije i još nešto što sam zaboravila...nažalost, nisam imala vremena zapisivati što sam gdje posadila.

nedovršena prilazna staza:



pogled s gornje strane, od kuće prema dvoru:



moj muž u akciji...čišćenje Petrine gredice:



evo je, očišćena, baš sam se namučila s tom gredicom:



gledajući Petrinu gredicu s ove strane vidis e kako mi se osušio i Shizachirium scoparium iako je već tri godine stara trava i mislila sam da se dobro ukorijenila:



ovo sam sve pospremila u kuću:



moja ljepotica agava, došla kao mića iz vrta mojeg školskog prijatelja iz Tisnog:



...natalija o ovoj aloi sam ti pričala, skroz lijevo:

draga antonija, sve moje plave agave su smrzle prošlu zimu, a ova je još kao osjetljivija pa ju spremam.
...i znaš što...nemre se meni tolko toga smrznuti i osušiti kolko ja mogu opet posaditi, hehehe...neću odustati nikako...i neću zaboraviti riječi koje mi je u proljeće 2009. naša Lantana napisala kada sam se učlanila na forum  i kada još nisam nikoga poznavala i većinu toga što danas znam znala...rekla mi je da samo sadim, sadim, sadim...a nešto će i od svega posađenog uvijek preživjeti, a to je zaista i istina, uvijek nekaj preživi.

Bravo Sara za sav trud koji ste ti i tvoj muž uložili prošli vikend.Prekrasno ti je sad uređeno.Nasmijala si me riječima da se ne može osušiti i smrznuti toliko koliko ti možeš posaditi.To volim,ne posustati i stalno nešto saditi.Gredica sa travama mi je divna,volim tematske gredice.Nadam se da će te u proljeće dočekati raskoš u svim gredicama.Pozdrav i Beli.

Isuse Sara moja, sad kad si mi ovako slikovito i riječito objasnila što te dole dočekalo, jasno mi je koliko ste se naradili, a ja te još pitala jeste li uživali .
Žao mi je što ti se toliko toga posušilo i nadam se da će se ova tura pošteno zakorijeniti i sretno rasti.
Pitosporuma mi je posebno žao jer mi je on srcu drag ( podsjeća me na moju kuću na moru ) i obožavam miris njegovih bijelih cvijetića na proljeće, ali me i čudi kako se tako ogroman grm uspio osušiti. Pa ni naš nitko ne zalijeva a živ je.
Bellica je prekrasna, posebno ljubavni pesek