Medonosno bilje

Schumy,

Hvala ti, bojala sam se da ga sad ne smijem dirati jer ne cvate.

Tvoji tekstovi o medonosnom bilju su vrlo zanimljivi i korisni. Konkretno, ja sam do sada znala samo to da pčele skupljaju pelud i od njega prave med, ali koliko je koja biljka korisna pčelama, nisam imala pojma. Čitam da je pčela sve manje i zato trebamo naučiti kako im pomoći da se razmnože.

Andina napisao: Tvoji tekstovi o medonosnom bilju su vrlo zanimljivi i korisni. Konkretno, ja sam do sada znala samo to da pčele skupljaju pelud i od njega prave med, ali koliko je koja biljka korisna pčelama, nisam imala pojma. Čitam da je pčela sve manje i zato trebamo naučiti kako im pomoći da se razmnože.

Andina, hvala na podršci, da te malo ispravim  (bez uvrede):
Pčele sakupljaju nektar i od njega preradom i složenom vrstom fermentacije i dodataka enzima proizvode med. Kada pčela donese nektar iz prirode u košnicu njegov sastav je 80% voda, 20% nektar, kada ga preradi zreli med ima 80% meda, do 20% vode.
Pelud (cvjetni prašak) pčele skupljaju za svoju prehranu - to je "pčelinji kruh".
Također složenom fermentacijom i dodatkom enzima nastaje perga - to je zreli prerađeni pelud koji pčele pohranjuju u prazno saće nabijanjem glavicama po njemu....
Pozdravljam želju da se pčele očuvaju, veliki Einsteun je jednom rekao (citat)......kada na Zemlji nestane pčela, čovjeku je preostalo još 4 godine opstanka na našem planetu......
Pozdrav.........schumy

Ja sam kupila gotove biljke. Probala sam raznmožavati, ali nisam uspjela. Mislim da grančica mora biti poludrvenasta i imati "PETU".

@Sanja 123 je postavila vrlo korisnu literaturu u rubriku "Literatura o...-".Između ostaloga i ovu knjigu. Tu ćeš naći više :

]http://www.scribd.com/doc/30806924/Abeceda-vegetativnog-razmno%C5%BEavanja

schumy napisao: Andina, hvala na podršci, da te malo ispravim  (bez uvrede): Pčele sakupljaju nektar i od njega preradom i složenom vrstom fermentacije i dodataka enzima proizvode med. Kada pčela donese nektar iz prirode u košnicu njegov sastav je 80% voda, 20% nektar, kada ga preradi zreli med ima 80% meda, do 20% vode. Pelud (cvjetni prašak) pčele skupljaju za svoju prehranu - to je "pčelinji kruh". Također složenom fermentacijom i dodatkom enzima nastaje perga - to je zreli prerađeni pelud koji pčele pohranjuju u prazno saće nabijanjem glavicama po njemu.... Pozdravljam želju da se pčele očuvaju, veliki Einsteun je jednom rekao (citat)......kada na Zemlji nestane pčela, čovjeku je preostalo jš 4 godine opstanka na našem planetu...... Pozdrav.........schumy

Eto vidiš da nemam pojma. Sramota me i priznati!
Hvala ti što mi pružaš šansu da naučim nešto korisno. Za literaturom o pčelarenju nikada ne bih posegnula, a zahvaljujući tebi, sada ću u knjižnici ipak potražiti knjigu o tome.

fala

Interesantno za pročitati, a možda se nešto i pokrene :

http://ziviselo.com/clanci/otvoreno-pismo-pcelara-ministru-poljoprivrede-hitno-zabranite-pesticide-na-bazi-neonikotinoida/

Dobro jutro, objavljujem novu medonosnu biljku, - to je šafran, poznatiji ljubiteljicama ukrasnog cvijeća kao crocus (krokus). Rana je i nenadoknadiva medonosna biljka u rano proljeće za razvoj najboljih i najjačih pčelinjih društava...Iako najčešće cvate početkom ožujka, uslijed promjene općih klimatskih uvjeta u novije se vrijeme pojavljuje već početkom veljače, pogotovo ako je zima suha kao što je to slučaj ove godine....
Zato je i ova objava "just in time" tj. baš na vrijeme!
Pogledajmo moje "štivo" zajedno......




Naziv: ŠAFRAN, KROKUS, KAĆUN, PROLJETNI ŠAFRAN, PITOMI ŠAFRAN

Latinski naziv: CROCUS SATIVUS L.
Engleski naziv: Crocus, saffron



Sl. 1. Šafran u svome prirodnom staništu


Šafran (krokus, kaćun, proljetni šafran, pitomi šafran) je otporna lukovičasta trajnica iz obitelji perunika (Iridaceae). Šafran je poznat kao najskuplji začin na svijetu. Kratka sezona cvata – tek tri sedmice u godini, kao i mukotrpno branje i dugotrajan proces proizvodnje čine ga skupljim od svih drugih začina. Iz svake lukovice šafrana u jednoj sezoni izraste dva do devet cvjetova ljubičaste do plave boje od kojih svaki ima narančasto-crveni tučak sa tri prašnika duljine od oko 3cm.
Naziv "šafran" mu potječe iz perzijske riječi koja u prijevodu znači "budi žuti". Porijeklom je najvjerojatnije iz Grčke i sa Krete, pa mu latinski naziv "crocus" potječe po Grčkoj postojbini – otoku Krokos, gdje se i danas, uz Kozanis uzgaja.
Prvobitna mu je postojbina – Grčka smještena u istočnom dijelu Mediterana, koji je u grčko-perzijskim ratovima bio stalno poprište ratnih sukoba, s jedne strane grčkih gradova-državica (Sparta, Atena, Solun...), a sa druge strane tvorca Perzijskog carstva Kira Velikog, kasnije Darija I. Velikog, (koji je sagradio novu prijestolnicu Perzije čuveni Perzepolis), pa je šafran vjerojatno prenesen na perzijski dvor, koji je u to doba bio raskošno sastajalište raznih kultura i gdje su kulinarske delicije bile prepoznate uporabom ovoga dragocjenog začina, koji svoju slavu pronosi iz tih pradavnih vremena do dana današnjeg.
Danas mu se područje interesa čovjeka ograničava skoro isključivo na uporabu u kulinarstvu. Pronosi vrijednost kao najskuplji začin na svijetu, sa cijenom od oko 5 do 15 Eura po gramu! Godišnja proizvodnja u svijetu mu je oko 200 tona, najviše se uzgaja u Iranu (oko 180 tona), a ostali proizvođači nalaze se u "Mediteranskom prstenu", te su redom, Francuska, Španjolska, Maroko, Grčka (Krokos, Kozanis), Turska (Safranbol), Italija te dublje u Europskom kopnu - Austrija, gdje se uzgaja Panonski šafran.
Kuriozitet je podatak da se za proizvodnju jednog kilograma ovoga začina, mora ubrati oko 80.000 do 150.000 cvjetova (*neki izvori govore i o 400.000!!), na površini od oko 1000 kvadratnih metara!
Dnevno se može ručnim radom ubrati izmedu 60 do 80 grama.
Šafran se uobičajeno koristi kod ribljih jela i jela s rižom u nekim nacionalnim kuhinjama. Francuzi ga neizostavno koriste pri spravljanju riblje čorbe (bouillabaisse), Španjolci njime obogaćuju paellu i arroz con pollo, piletinu s rižom. U Italiji je uobičajeno šafranom začinjati rižoto Milanese. Osim tih tradicionalnih jela šafran se izvrsno slaže s povrtnim i mesnim juhama, krompirima, pilećim mesom ili jelima s paprikom.

Šafran cvate samo jednom u godini, u ožujku (3 mjesec), i to samo dva do tri tjedna, pa ako je nestabilno vrijeme, iskorištenje je ništavno i rod te godine propada.
Koristi se samo tučak osušenog cvijeta (ženski spolni organ), koji je formiran u tri segmenta, koji su žuti i blago krajevima savijeni prema stapki. Muški dio cvijeta (prašnici), za kulinarstvo su neiskoristivi kao začin, a jedino pri uporabi otpuštaju žutu boju, dok je sam okus neprepoznatljiv.
Danas je poznato više od 100 sorti šafrana, a prenesen je posredstvom čovjeka po cijelom svijetu. Većina ih cvate u veljači (2 mjesec) i ožujku (3 mjesec) cvjetovima u žutoj, bijeloj, ljubičastoj boji i raznim kombinacijama ovih boja koje čine varijetete koji se svake godine obnavljaju u još raznolikijim bojama, i to najviše posredstvaom – medonosne pčele, koja neumorno oprašuje ovu proljetnu cvjetnicu.
Šafran kojega poznajemo iz prirode je crocus vernus, samonikla trajnica koje je obično svjetlije (bljeđe) ljubičaste boje i koja za pčelarstvo ima veću vrijednost od pitomog šafrana crocus sativus, koji je pitoma vrsta šafrana i kojega ljudi uzgajaju u gredicama oko svojih kuća i domova, te vrtlara koji se brinu za hortikulturu gradskih parkova u pojedinim gradovima.
Šafran je visok do 10 cm, u nadzemnom dijelu biljke a ima lukovicu (podzemni dio biljke), koja se, ako ostane u tlu iza cvatnje dijeli na 6 jednakih dijelova, tako da u prirodi, ako se ne devastira područje gdje raste, može za dugo, dugo godina osigurati prelijepe pejsaže ljubičastog saga koji razgaljuje dušu svakom ljubitelju prirode i najavljuje dolazak proljeća. Pojavljuje se odmah nakon snijega, čim vrijeme malo zatopli, pa iz zemlje niknu trubasti cvjetovi sa tučkom (njuškom) i prašnicima žute do crvenkaste boje.



Sl. 2. Proljetni šafran – u rano proljeće šafran se počinje pojavljivati uvijek na svojim staništima u bezbrojnim varijacijama boja sa dominantnom "lila" bojom koja mu je zaštitni znak….. 

Šafran ima cvijet koji je zvonolikog oblika, sa šest latica, žutim tučkom i tri žuta prašnika. Listovi kod šafrana su dugački, uski, nenazubljeni, tamonozeleni sa prepoznatljivom bijelom razdjelanicom - linijom uzduž lista, list se pojavljuje nakon cvatnje. Voli sunčan ili polusjenovit položaj, te bogato i vlažno tlo. Razmnožava se diobom lukovice u jesen.



Sl. 3. Proljetni šafran – crocus vernus, na proljeće oboji sjenovite proplanke u našim šumama bliedom ljubičastom bojom, najavljujući – proljeće. Doba zime, nepovratno je prošlo!
Šafran je mednonosna i peludnosna biljka, koja pčelama daje u ovo osjetljivo godišnje doba "ni zime-ni proljeća" daje veće količine peluda, pa se u košnicama može par dana sa lijepim vremenom može naći dosta velik unos ovoga pčelinjeg "kruha". Nektara daje manje, gotovo neznatno, ali ima dostatno za prvi proljetni razvoj i kretanje legla u pčelinjem društvu...


Sl. 4. U prirodi  pčele posjećuju ovakve "kolonije" šafrana koji ih mami mirisom prijeko potrebnog nektara i – peludi...

Šafran ne uspijeva u sjeni, voli svijetle prozračne šume i proplanke, ujutro se cvijet otvara a navečer zatvara. Vrlo je osjetljiv i ako je dan oblačan bez sunca, cvjetovi se neće otvoriti. Naprotiv kada se sunce počne pojavljivati, tj. na najmanji tračak sunca – šafran počinje otvarati cvjetove, pokazujući svoje unutarnje dijelove prelijepog cvijeta u kombinaciji žuto-ljubičastih nijansi boja, koje samo priroda može "osmisliti"......

Pozdrav........schumy

Cikas napisao: schumy... hvala ti na ovom opširnom opisu šafrana!

Cikas, zahvaljujem, imaš lijepi "nick" - cikas-palma je meni najljepša vrsta palme, moja se teškom mukom održava na životu već 10-tak godina....
Navrati opet na ovaj podforumski ogranak, biti će tih napisa još!
Pozdrav.....schumy