Iđirot - Acorus calamus

U narodnoj medicini podanak iđirota je cijenjen kao gorko sredstvo protiv svih želučanih i crijevnih tegoba, poremećaja rada probavnih organa, nedostatka apetita te nedovoljnog izlučivanja želučanih sokova. Gorke tvari koje sadrži ne potpomažu samo probavu već jačaju cijeli organizam.

Iđirot, mirisna trska, mirisni šaš, mirisni korijen ili vodena sabljica (Acorus calamus) je aromatična močvarna trajnica iz porodice kozlaca (Araceae). Iđirot potječe iz umjereno toplih područja istočne Azije, a gdje i danas raste njegov divlji predak Acorus gramineus. Prvi primjerci iđirota doneseni su preko Sibira u istočnu Europu još u 13. stoljeću, a tek u 16. stoljeću u zapadnu Europu, u botanički vrt u Beču. Danas iđirot samoniklo raste gotovo po čitavoj Europi i Sjevernoj Americi. Kao vodena biljka, iđirot raste na sunčanim mjestima, u plitkoj vodi ili na močvarnim tlima, uz stajaće i polagano tekuće vode, po jarcima i u močvarama. U mnogim se zemljama uzgaja kao ljekovita biljka, a raznobojne uzgojene vrste uzgajaju se kao ukrasne biljke, najčešće u vodenim vrtovima.

Listovi nalik na listove perunike

Iđirot je zeljasta biljka sa snažnim, debelim i kvrgavim podankom koji s donje strane ima brojne korjenčiće kojima iz tla crpi vodu i hranjive tvari. Iz razgranatog podanka izrastaju mnogobrojni sabljasti listovi, nalik na listove perunike, a mogu biti dugi i preko 1 metar. Između listova izrasta čvrsta cvjetna stabljika na čijoj se polovici sredinom ljeta razvija svinuti cvat u obliku klipa. Cvat iđirota čine mnogobrojni sitni žutozeleni cvjetovi iz kojih se u jesen razvijaju plodovi – duguljaste crvene bobice.

Iđirot: afrodizijak turskih sultana

Kao ljekovita i aromatična biljka iđirot je bio poznat još prije više od 4000 godina, a prvi zapisi o njemu potječu iz 7. stoljeća prije Krista. U staroperzijskim zapisima se navodi da se iđirot već tada koristio kao lijek protiv različitih bolesti i tegoba, a posebno bolesti dišnih organa i jetre, grčeva i želučanih tegoba te ženskih bolesti. Iđirot se spominje i u drevnim vedskim spisima kao izvrsno sredstvo protiv gotovo svih želučanih bolesti, a jedan je od sastojaka u Mojsijevim uputama za pripremu svetog ulja za pomast.
I na prostoru Sredozemlja iđirot je bio poznat još u vrijeme prije Krista. Stari Rimljani su uvozili iđirot iz Egipta gdje su ga faraoni koristili za izradu balzama koji je služio za očuvanje vječne ljepote. Stari Grci su koristili iđirot protiv probavnih tegoba, a nazvali su ga calamus, što na grčkom znači trska, i otuda potječe njegov današnji botanički naziv. Potpuno drugačiju primjenu imao je u Perziji i kasnije u haremima turskih sultana. Kao afrodizijak iđirot je gospodarima stotina žena trebao očuvati potenciju.

Indijanci su iđirotom liječili rane

Nakon otkrića Amerike potkraj 15. stoljeća, Europljani su donijeli iđirot i na taj kontinent. Njegova ljekovita svojstva prvi su uočili sjevernoamerički Indijanci koji su ga odmah počeli uzgajati kao ljekovitu biljku. Osim što su mljeveni podanak iđirota privijali na rane, sjevernoamerički Indijanci su svakodnevno žvakali komadić podanka za održavanje mladosti i zdravlja. Oko 1560. godine, nakon što je iz Carigrada dobio na poklon podanak iđirota, iđirot u Europi prvi spominje i hvali liječnik Matthiolus koji je bio i osobni liječnik cara Ferdinanda I. Ubrzo nakon toga, iđirot se u Europi počeo naveliko koristiti kao ljekovita biljka i kao začin.
Kao začin, podanak iđirota se dodavao mesnim jelima da bi im poboljšao okus. U starim knjigama o bilju navodi se jako dezinficirajuće djelovanje podanka iđirota, posebno za pročišćavanje nečistih voda. Iđirot se koristio i za proricanje uroda: na Tijelovo su se putevi procesije posipali iđirotom pa ako se brzo posušio, očekivao se dobar urod. Budući da cijela biljka odiše jakim mirisom na cimet, iđirot je bio popularan kao stelja za stoku i kao mirisna biljka za posipanje.
U 17. stoljeću, podanak iđirota se protiv zubobolje nosio u cipeli, a protiv moždanog udara i srčane kapi nosio se u džepu. Da bi djeca bila zdrava ili da bi ozdravila, vodi za kupanje se dodavao iđirot koji je ubran na Tijelovo. U 18. stoljeću, kandirane ploške podanka iđirota žvakale su se kao lijek protiv kašlja i probavnih tegoba. Nakon toga je iđirot prestao biti popularan i malo,pomalo je pao u zaborav.

Mirisno gorka biljka

Podanak iđirota je danas ponovno omiljeni narodni lijek, a osim likera i vodica za usta, sadrže ga i neki već gotovi ljekoviti pripravci. Osim gorkih tvari i 2-4% eteričnog ulja, zbog kojih spada u grupu ljekovitih biljaka s mirisnim gorkim tvarima (Amara aromatica), podanak iđirota sadrži i nešto tanina, mineralnih tvari, šećera, bjelančevina i škroba. U narodnoj medicini cijenjen je kao gorko sredstvo protiv svih želučanih i crijevnih tegoba, poremećaja rada probavnih organa, nedostatka apetita te nedovoljnog izlučivanja želučanih sokova.
Gorke tvari sadržane u iđirotu ne potpomažu samo probavu već jačaju cijeli organizam. Stoga je iđiot izvrsno sredstvo za jačanje, posebno starijih ljudi. Kod infektivnih bolesti i u razdoblju oporavka od bolesti, ali i kod iscrpljenosti i slabosti, iđirot poboljšava apetit, pospješuje cirkulaciju i potiče metabolizam. Pije se čaj od iđirota ili se žvače njegov korijen koji mnogi nazivaju europskim ginsengom. Žvakanje svježeg ili osušenog korijena iđirota preporuča se kod raka želuca i crijeva, kao i pušačima jer može smanjiti potrebu za nikotinom.
Podanak iđirota ima i vanjsku primjenu. Čaj od podanka iđirota koristi se protiv kožnih osipa i prhuti te kao vodica za usta i za grgljanje. Kod reumatskih oboljenja, kao sredstvo za utrljavanje koristi se eterično ulje iđirota ili alkoholni ekstrakt iz podanka. Eterično ulje iđirota, razrijeđeno s maslinovim uljem u omjeru 1:10 i naneseno na kožu, potiče prokrvljenost tkiva, djeluje protuupalno te pomaže protiv proširenih vena, celulita i umornih i hladnih ruku i nogu. Osim toga, svježe iscijeđeni sok podanka iđirota nanosi se kao oblog za oči protiv oslabljenog vida.

Uzgoj, skupljanje i sušenje iđirota


Iđirot je biljka močvarnih tla, a uslijed ciljanog isušivanja postaje sve rjeđom biljkom. Zbog toga se iđirot na pogodnim mjestima sve više uzgaja. Lako se razmnožava dijeljenjem podanka u proljeće ili jesen, a sade se dijelovi podanka s malim korjenčićima iz kojih izbijaju novi listovi i stabljike. U brojnim zemljama iđirot se naveliko uzgaja kao ljekovita biljka, a njegov se podanak iskapa od lipnja pa sve do prvih jesenskih dana.
Nakon što se podanak iskopa, odstraniti treba sve male korjenčiće i podanak dobro oprati. Podanak treba narezati na komade duge 10-20 cm, a deblje komade treba i uzdužno prerezati. Nanizani na konac i obješeni, podanci se suše na sjenovitom i prozračnom mjestu, premda se mogu sušiti i u pećnici pri temperaturi od 40°C. Ako podanak koristimo za unutarnju primjenu, prije sušenja ga treba oguliti.

Ljekovita svojstva i primjena iđirota
• Usna šupljina: Iđirot dezinficira i smiruje upalu sluznice usta te otklanja zadah iz usta.
• Dišni organi: Iđirot smiruje kašalj, pospješuje iskašljavanje te pomaže protiv grlobolje, bronhitisa i upale pluća.
• Endokrine žlijezde: Iđirot pospješuje bolji rad štitnjače, gušterače i hipofize.
• Krvne žile: Iđirot pospješuje bolju cirkulaciju krvi i prokrvljenost tkiva te pomaže protiv umornih i hladnih ruku i nogu.
• Probava: Iđirot potiče apetit, pospješuje probavu, regulira neurednu probavu i pomaže protiv probavnih tegoba.
• Želudac: Iđirot jača želudac, pospješuje bolji rad želuca, smiruje upalu sluznice želuca te pomaže protiv bolova i grčeva, želučane nervoze, čira na želucu te gastritisa uslijed prevelike količine solne kiseline.
• Crijeva: Iđirot jača crijeva, pospješuje bolji rad crijeva, dezinficira i smiruje upalu sluznice crijeva i zaustavlja proljeve.
* Neki smatraju da žvakanje podanka iđirota pomaže u liječenju raka želuca i crijeva.
• Jetra i žuč: Iđirot pospješuje bolji rad jetra i izlučivanje žuči.
• Kosti i zglobovi: Iđirot ublažava bolove u kostima i zglobovima te pomaže protiv reumatskih oboljenja.
• Muške bolesti: Iđirot pojačava spolnu želju i djeluje kao afrodizijak.
• Duševne tegobe: Iđirot jača i umiruje živce te pomaže protiv nemira, nervoze i depresije.
• Živci: Iđirot ublažava bolove te pomaže kod neuralgije, išijasa, vratobolje i lumbaga. Iđirot jača živce i mozak, osobito nakon moždanog udara.
• Mišići: Iđirot ublažava bolove u mišićima.
• Koža: Iđirot blago dezinficira kožu te pomaže protiv upale kože, osipa i prhuti.

čula san za tu biljkicu... jako ljekovita i dobra....di se može nabaviti?

Još nešto što mene zbunjuje kod ove biljke je to da jedni pišu da se smije popiti 2 dcl tog čaja prije jela..Dok drugi pišu da se smije popiti najviše 6 gutljaja prije obroka i 6 gutljaja poslije obroka, više ne...

Hvala ti puno Ivna!   

Afrata ja isto koristim čaj od Iđirota, ali čaj koristim isključivo zbog toga što piše da je dobar općenito za probavu, također piše da je jako dobar za regluaciju štitne žlijezde..Pošto imam nekih sitnih problema s probavom ,počela sam piti taj čaj i nisam primjetila nikakve nuspojave ,samo da mi koristi..Još ga pijem kako i piše na kutiji. Potopiti ga na čas u hladnoj vodi,a onda samo lagano zagrijati, na dan popijem jednu šalicu iako je negdje napisano da se ne smije popiti više od šest gutljaja ...ja popijem cijelu šalicu i nisam primjetila da mi nešto smeta....Istina ja taj čaj ne pijem baš svaki dan, samo ponekad, tu i tamo po potrebi..

Hvala ti puno Fermi! Ja ga niti ne mislim dugo piti..