Dok sam još neumorno maštala o svom nepostojećem vrtu uzgajajući ogroman broj lončanica po terasama i "oponašajući" uvjete slobodnog tla nužne za razvoj pojedinog bilja, u godinama kada su mi posjeti izložbama cvijeća bili melem za oči i iskorak iz asfaltne groznice, jednom prilikom sam kupila drvce plavosrebrnih iglica i namjeravala mu se uistinu brižno posvetiti.

Tijekom sezone rasta obično bi dobro napredovao, ali zima bi mu uvijek nanijela podosta štete, tako da se proces napretka vrtio u krug.

Kada sam započela  s uređenjem na svojoj novopristigloj površini, nisam se odmah odlučila na presadnju.

Nisam bila u potpunosti sigurna koliko bi ta nagla promjena mikroklime stresno djelovala na krhku biljku, stoga sam je, donijevši, u tegli držala čitavo ljeto, da bih je u jednom trenutku pod naletom slobodnog vremena i htijenja osiguravanja boljih uvjeta, posadila u zemlju,

Uspoređujući fotografije onog drvca i sadašnjeg - to zapravo i nije moguće...

Neometan rast u slobodnom prostoru s dobrom pripremom tla osigurali su mojem arizonskom čempresu izdašan prirast i neodoljivu vizuru.

Cupressus arizonica ili arizonski čempres, kao što samo ime govori, vuče porijeklo iz jugozapadnih dijelova Amerike i nekih područja u unutrašnjosti Meksika.

Samo stablo ima konusan skladan izgled i tendenciju brzog prirasta, tako da u relativno kratko vrijeme možemo očekivati pristojnu visinu, i ako smo ga namjenili za to – kvalitetnu zaštitu od pogleda, ili pak svrhu ukrasnog soliternog elementa.

Dosegne i do 25 metara, što ga izdvaja od ostalog nižeg raslinja, ali i zbog izrazito lijepe boje iglica koja je, naročito kod kultivara Blue Ice, upečatljivo modrosrebrna.

Stablo ima crvenkastosmeđu koru, a kod starijih se jedinki ljuska u obliku traka uzduž debla, pa prepunjeno gustim sklopom grana što se šire u svim smjerovima i omotane filigranskim iglicama djelujući kao pokapane injem, čine uistinu  estetsku poslasticu.

Još jedna ljupka stavka koja doprinosi visokom vizuelnom domašaju, su okruglasti češeri na kratkim stapkama u promjeru 2 do 3 cm, crvenkastosmeđe boje s plavkastom prevlakom, a koji razbacani po stablu izgledaju poput malih božičnih kuglica.

Rijetko se kada sami otvaraju tako da bi pri pokušaju sijanja trebalo pribjeći različitim oblicima sile.

Cupressus arizonica ne zahtijeva  posebnu skrb. Kod sadnje mu je potrebna dobro drenirana podloga, pri čemu nema nikakve znatne ovisnosnosti o pH vrijednosti, iako više preferira alkalno tlo.

Kada se zakorijeni, otporan je na sušu, a što je još značajno - veoma je otporan na zimu.

Puno sunce je od znatne važnosti tako da ga ne bi trebalo saditi na mjesta gdje bi veći dio dana bio zaklonjen i u sjeni, pri čemu njegove blistave osobitosti ne bi došle do izražaja.

Značajna karakteristika ovog čempresa je i u tome što veoma dobro podnosi rez, pa se može oblikovati u formi topiaria ili posaditi kao živica, ali i smjestiti na padinama gdje bi veoma uspješno služio pri sprečavanju erozije tla.

Kada sam sadila svoj Cupressus arizonicu, baš i nisam očekivala da će nakon par godina od malene, krhke, nedorasle i zakržljale biljke postići izrazitu bujnost i takvu upečatljivu modru ljepotu koja plijeni svakoga tko prođe pored njega.