je toliki da ih je najbolje gledati odvojeno od Rebutia i Weingartia, koje rastu na istim mjestima i pripadaju istoj familiji, no ipak se ponešto razlikuju.

Dom Sulcorebutia je Bolivija i njezin planinski dio. Rastu na visinama od 2000-4000 metara, najčešće na osamljenim padinama, većinom u polusjeni. Tamo se temperature uglavnom kreću oko 25 stupnjeva po danu, dok po noći znaju biti oko ili ispod nule. Unatoč relativno niskim temperaturama sunčevo zračenje je vrlo jako jer je i velika nadmorska visina.

Biljke se dobivaju uglavnom vegetativno jer mnogi lokaliteti još uvijek nisu uspjeli proizvesti sjemenke, tako da je zbog toga još uvijek dosta prijepora oko podjele po vrstama. 

Sulcorebutije u našem podneblju cvjetaju od svibnja do kolovoza, a boje cvjetova su najrazličitije od svih rodova(zato ih i volim ).

Tko želi saznati više, preporučujem sajt www.sulcopassion.be - gotovo sve ikad napisano o Sulcorebutiama je tamo!

Sulcorebutia steinbachii HS183