Neizostavan sobni cvijet u prosincu koji krasi sa svojim predivnim lišćem i braktejama naš dom. Božićna zvijezda potječe iz Meksika. Nađena je 1834 g. Gdje u svome prirodnom staništu može izrasti i do pet metara visine. Ali stare vrste nisu mogle obitavati u kućama jer čim bi došle na suhi zrak odmah bi im listovi počeli propadati i biljka bi uginula.

Sve do 1950 Paul Ekke iz Kalifornije razvio je vrstu koja može podnijeti sobne uvjete i niže temperature. Božićna zvijezda ima sitne žute cvjetiće koji su okruženi braktejama koje većina ljudi smatra njenim cvijetom a ustvari to je pri cvjetni listovi a ima ih crvene, bijele i ružičaste boje.

Božićnu zvijezdu treba smjestiti na sunčano mjesto ali ne izlagati direktnome suncu. A idealna temperatura je od 12 do 15 stupnjeva Celzijusa. Ali ne podnosi hladnoću, stoga oprezno kada ju nosite doma iz trgovine. Dobro je zamotajte da vam ne ozebe.

Zalijevanje treba biti umjereno tako da zemlja bude vlažna ali ne i stalno mokra. Pa treba između dva obilna zalijevanja pustiti da se zemlja osuši. Lončanicu treba staviti na podložak, a u podložak prije toga treba metnuti pijesak ili mahovinu što joj osigurava vlažnost zraka.

Vlažnost zraka vrlo je bitna za vitalnost biljke. Stoga biljku treba povremeno orošavati ali smo list.

Ako listovi počnu žutiti, otpadati i osuše se, razlog tome je visoka temperatura u prostoriji, suhi zrak i previše tamno mjesto. Ako cijela biljka klone, kriv je propuh pa je maknite na neko mjesto gdje propuha nema. Ako su listovi izobličeni i ljepljivi sa zelenim insektima, valja ih prskati sistemskim insekticidom. Listove koji su srebrno prošarani valja uništiti jer su zaraženi virusom srebrena.

Napomena: Biljka je otrovna, tj. otrovan je njezin sok koji sliči mlijeku, a koji počne curiti ako dođe do oštećenja nekog dijela biljke.