Kratka povijest Sarracenija (Sarracenia, eng.: American Pitcher Plant):Predivne i lake za uzgoj Sarracenije slove kao jedne od najproždrljivih i najmanje cijenjenih biljaka u hortikulturi. Zgodno te kad tad bizarno lišće Sarracenija može ponekad uloviti i na tisuće kukaca a najčešći ulov su mravi, muhe i ose.
Cvijeće se posebno ističe te je dodatni bonus već jako lijepoj biljci. Sarracenije su jedne od najlakših mesožderki za uzgoj te su po mišljenju mnogih jedne od zabavnijih i zahvalnijih biljaka mesožderki. Uglavnom sve vrste Sarracenija rastu u jugo-istočnim predjelima Sjedinjenih Američkih Država te broje 8 poznatih vrsta. Jedna se vrsta prostire istočnom obalom sve do Kanade. Za jedne takve ne uobičajene i u prošlosti rasprostranjene biljke prvim europskim doseljenicima nisu odmah upale u oko.
Prva izdana ilustracija prikazivala je Sarraceniju minor sa Floride 1756 godine. 1700 godine Tornefort opisao je S.porpureau iz skupa biljaka koje mu je poslao Dr. M.S. Sarrazin iz Quebeca. Nedugo nakon toga Linneaus je rodu američke cijevolovke dao ime Sarracenia 1731 godine. William Bartram u knjizi koju je napisao 1793 godine o putovanjima južnim dijelovima Sjedinjenih Američkih Država prvi put opisao nakupljanje kukaca u klopkama ovih biljaka no izrazio je sumnju da biljke imaju koristi od takvog ulova.
Darwin je posumnjao u njihove moguće mesožderske sklonosti no nije ih proučavao. Tek je 1887 godine Dr. Joseph Melichamp dokazao da se Sarracenije hrane kukcima. Znanje o tim biljkama proširio se tridesetih godina prošloga stoljeća zahvaljujući studijama koje je proveo Dr. Edgar Wherry te nedavnim studijama Drs. Donalda Schnella i Fredricka Casea.
Njihovo stanište
Habitat u kojem žive američke cijevolovke su močvare jugoistočnih predjela sjeverne Amerike. Tla su pjeskovita i puna treseta koji se stvorio nakupljanjem i truljenjem mahovine. Zbog čestih požara uzrokovanih grmljavinom gotovo da i nema visoke vegetacije pa Sarracenije uglavnom raste izložena sunčevim zrakama. Klima je slična našoj Hrvatskoj. Kiša pada tokom cijele godine a ljeta su topla i vlažna. Zimi su hladne a temperatura se noću spušta i ispod ništice.
Životni ciklus
Sjeme Sarracenija sazrijeva u jesen a prve mlade biljke Sarracenije počinju nicati krajem zime i početkom proljeća kada zatopli. Do kraja godine mlade će Sarracenije proizvesti i sićušne cijevolovke duge i do dva centimetara. Sarraceniji od sjemenke do odrasle biljke treba otprilike pet do osam godina.
Godišnji životni ciklus Sarracenije započinje krajem zime što označava i kraj zimskog mirovanja koji je neprohodan za ovu vrstu. Svako središte rasta razvit će po jedan cvjetni stalak dugačak i do 50 centimetara u visinu. Nove cijevolovke Sarracenije neće se razvit prije nego li se cvijet otvori kako klopka ne bi ulovila kukca i tako ga spriječila u oprašivanju.
Smrtonosne dame
Sarracenije privlače kukce na način da izlučuju nektar na rubu klopke. Pri samom kraju klopke nalazi se rub te “poklopac” koji ima funkciju kišobrana te sprečava nakupljanje vode unutar cijevolovke a kukcima kao staza za slijetanje. Unutarnji dio poklopca koji se nalazi iznad rupe u cijev rastu sitne dlačice okrenute prema dolje. Njihova je funkcija onemogućiti kukcima da se kreću prema vani.
Skliskava podloga koja se nalazi sa unutarnje strane ruba pa sve do nekoliko centimetara unutar klopke kobna ja za većinu kukaca. Pri kraju smrtonosnog tobogana nalaze se još dlačica te žlijezde sa probavnim enzimima. Kako se kukci nakupljaju i počinju trunuti tako se žlijezde aktiviraju i hrane biljku.
Klopke Sarracenija traju od nekoliko tjedana pa do nekoliko mjeseci ovisno o tome koliko su kukaca uspjele uloviti. Truljenje kukaca neizbježno stvara i truljenje klopke pa klopke pune kukaca brže odumiru. Zimi biljka miruje te ne proizvodi nove klopke. One koje su ostale od ljeta u većini se slučajeva osuše.
Uzgoj
Sarracenije vole duboko usaditi svoji korijen pa za njih koristimo duboke vaze. Kod nekih Sarracenija, posebno onih nešto starijih, nije na odmet koristiti i široke vaze jer će biljci biti potrebno jako puno prostora. Kao i za većinu ostalih mesožderki koristimo sistem podloška vaze punom vodom. Kod Sarracenija pazimo na to da je podložak visok i uvijek pun vode. Što više vode to bolje. Neki uzgajatelji Sarracenija korite podloške koji su visoki koliko i sama vaza u kojoj se biljka nalazi te je razina vode u razini sa biljkom.
Treset i perlit, sunce i voda, zimsko mirovanje
Za Sarracenije također koristimo mješavinu perlita i treseta u omjeru 50-50. Treset mora imati pH vrijednosti između 3,5-4,5.
Za zalijevanje Sarracenija koristimo destiliranu vodu, vodu dobivenom procesom inverzne ozmoze ili kišnicu.
Biljke držimo na južnom balkonu gdje će dobiti što više sunčeva svijetla. Biljke se ne prihranjuju umjetnim gnojivima. Sarracenije prestaju sa rastom već krajem rujna što označava početak njihovog zimskog mirovanja. Biljke stoga možete držati na balkonu tokom cijele godine i nije preporučljivo previše ih micat. Niske temperature nisu pogubne za ove biljke.