1.Južnoafrička rosika (Drosera capensis)
Najpoznatija rosika na svijetu i najlakša za uzgoj je Drosera capensis. Capensis i Alicae su prve rosike sa kojima se svaki uzgajivač mesožderki susreće. Kao i za sve drosere tako i za južnoafričku rosiku treba osigurati jako puno svjetla i vode. Kompost je identičan kao i za ostale mesožderke. Ove rosike ne poznaju jako niske temperature stoga ćete se morati pobrinuti da je zimi zaštitite od smrzavanja, a kada se temperatura noću počne spuštati ispod 10 stupnjeva vrijeme je za selidbu u kući. Najbolje je zimi biljke držati blizu prozora, po mogućnosti južni. Biljku u ovom periodu treba pažljivo zalijevati i to samo kada se kompost počinje sušiti.

2.Okrugle suptropske rosike (Drosera alicae, spatulata, capillaris, brevifolia, slackii, cuneifoia, dielsiana, burmanni…)
Glavna karakteristika ovih rosika su listovi koji rastu uz tlo u krugu oko središnjeg dijela biljke. Nisu zahtjevne rosike, te su uvjeti uzgoja identični kao i za južnoafričku rosiku. Kompost se sastoji od treseta i perlita koje miješamo u omjeru 50/50. Također zalijevamo destiliranom vodom. Biljci trebamo pružiti jako puno sunca i vlage u zraku. Zimsko mirovanje ova biljka ne poznaje tako da će praviti društvo južnoafričkoj rosiki na prozoru u kući.

3.Rosike umjerenog pojasa (Drosera rotundifolia, anglica, intermedia, linearis, filiformis, arcturi)
Rosike koje pripadaju ovoj grupi zahtijevaju zimsko mirovanje. I dok se izgledom ne razlikuju od svojih sestara iz toplijih krajeva razlikuju se uvjeti uzgoja. Općenito rosike umjerenog pojasa ne vole visoke ljetne temperature i potrebo im je zimsko mirovanje kako bi preživjele. Kako bi smo im udovoljili dovoljno je ljeti paziti da ih ne držimo direktno na suncu, a zimi ih puštamo na balkonu. Kako se temperatura poćinje spuštati tako se i rosike polako prilagođavaju te suhe listove ne nadoknađuju novima. Kada se svo lišće osuši to znači da je zimsko mirovanje započelo. Zimi pazimo koliko vode dodajemo u podlošku vaze. Najbolje je vodu dodati kada se kompost osuši. Krajem travnja (ovisno o vremenskim prilikama) biljka nastavlja sa svojim rastom te se postepeno sve više vode dodaje u podlošku vaze.

4.Rosika viljuškastih listova (Drosera binata)
Ova grupa rosika raste na područjima istočne obale Australije, a jedna se vrsta može pronaći i na Novom Zelandu. Drosera binata ima duge i debele crne korijene iz kojih se u zrak uzdižu listovi u obliku slova V. Uvjeti uzgoja ne razlikuju se od ostalih rosika. Za kompost koristimo treset pomiješan sa perlitom u omjeru 50/50. Za ove ćete rosike trebati izdvojiti nešto malo više prostora jer se ljepljive grančice šire na sve strane. Zimsko mirovanje je neophodno kao i za rosike umjerenog pojasa. Binata će prestati sa rastom krajem listopada kako bi nastavila sa lovom na proljeće.

5.Tropske rosike
Iako rosike izgledaju kao biljke koje rastu u tropskim područjima zapravo samo nekoliko vrsta su prave tropske rosike. Većina drosera tolerira široku lepezu temperatura i uvjeta. Iznimka su rosike koje rastu na području Queenslanda u Australiji. Za razliku od svojih sestara, Drosera shizandra, D. prolifera i D. Adelae ne toleriraju sunčeve zrake niti visoke temperature. Njihovo prirodno stanište su vlažne tropske šume u kojima rastu blizu izvora vode i potoka. Kako bi nam takve biljke uspjele moramo im osigurati slične uvjete onima u prirodi. Takve ćemo biljke dakle držati u sjeni te im osigurati visoki postotak vlažnosti u zraku. Tropske rosike je iznimno lako razmnožavati vegetativno pomoću reznica listova i korijena. Kompost za tropske rosike identičan je onom za ostale mesožderke.

6.Čupave rosike
Čupave rosike rastu na sjevernom dijelu Australije gdje se tokom godine izmijenjuju kišno i sušno razdoblje u trajanju od 6 mjeseci. Rosike rastu za vrijeme obilnih kiša, a njihova prirodna staništa su pjeskovita tla. Početkom sušnog razdoblja rosike odbacuju svoje listove te započinju sa ljetnim mirovanjem. Što se uzgoja tiče možemo poštivati njihov prirodni ciklus ali također možemo ga prilagoditi uvjetima našeg uzgoja. Ako biljku držimo u podlošku punom vode rosika neće započeti sa mirovanjem.

7.Patuljaste rosike (Drosera scorpiodes, D.pulchella, D. eriksonae, D.mannii, D.roseana)
Ova grupa rosika broji oko 40 različitih vrsta. Patuljaste rosike rastu u jugozapadnim područjima Australije, a ime su dobile zbog svojih skromnih dimenzija. Klima jugozapadne Australije spoj je klime umjerenog pojasa i mediteranske klime. To konkretno znači da su ljeta jako vruća i suha. Zime su hladne i kišovite, a moguće su i niske temperature koje se obično kreću oko 0 do 5 °C. Patuljaste se rosike razmnožavaju pomoću pupoljaka koji sazrijevaju krajem godišnjeg ciklusa rasta. Zahvaljujući pupoljcima ove je rosike jako lako razmnožavati. Dovoljno je pupoljke posijati na površinu komposta bez prikrivanja, a nove će biljke niknuti već za nekoliko dana.

8.Gomoljaste rosike (Drosera peltata, D.stolonifera, D.ramellosa, D.macrophylla itd…)
Zapadna Australija dom je još jedne vrste rosika. Riječ je o gomoljastim rosikama koje dijele isti ciklus rasta kao i patuljaste rosike. Za razliku od svojih sestara gomoljaste rosike razvijaju podzemni gomolj u kojem čuvaju hranjive tvari sakupljene tokom zime. Početkom sušne sezone gornji dio biljke odumire, a ostaje samo gomolj iz kojeg će sljedeće kišne sezone niknuti nova rosika. Na svakom se gomolju nalazi malo oko, slično onome na krumpiru. Iz tog će se oka naknadno razviti odrasla biljka.

9.Kraljevska rosika (Drosera regia)
Kraljevska rosika je klasa za sebe. U prirodi ova je biljka jako rijetka, postoji samo nekoliko kolonija ovih biljka u južnom dijelu Afrike. Vjeruje se da je kraljevska rosika daleki potomak venerine muholovke.
Biljka je velika sa izduženim listovima u obliku mača na kojima se nalaze ticala prekrivena ljepljivim lopticama. Ova rosika nije jako popularna među uzgajivačima jer je dosta delikatna, te ne voli da je se uznemiruje. Jednom kada dobijete biljku trebat će joj neko vrijeme da se oporavi od šoka, te nije preporučljivo daljnje uznemiravanje korijena. Biljka raste u klimi gdje se temperature ne spuštaju ispod ništice. Stoga je potrebno ovoj biljci osigurati visoke temperature i zimi. Kao kompost možemo koristiti čisti treset kao i za ostale mesožderke sa dodatkom perlita. Zalijevanje se vrši putem podloška za vaze koji ljeti mora uvijek biti pun. Ovu je rosiku nemoguće vegetativno razmnožiti putem reznica listova, a najuspješnija metoda su reznice korijena. Kako biste došli do korijena najbolje je biljku zajedno sa supstratom izvaditi iz posude, te škarama odrezati dio korijena kojeg želimo posaditi. Na taj način biljka neće ništa osjetiti, te nema bojazni da će usporiti sa rastom.