Iako poznata biljka više od 1400 godina, ime je dobila od francuskog botaničara Pierre-a Magnol-a (1638. do 1715.g). a od nas nose i ime „kraljica proljetnog cvijeća“.

Magnolija spada u rod Magnoliaceae a potječu iz Azije i S.Amerike s razlikuju se po tome što azijske vrste obično cvjetaju prije listanja, a američke nakon listanja.

Postoji preko stotinu vrsta što prirodnih i onih dobivenih križanjem američkih i azijskih vrsta tako da ih ima od grmolikih do stablašica, zimzelenih do listopadnih, sa veliki i onih sa malim cvijetom oblika tulipana ili zvijezde. Narastu od metar i pol do trideset metara. A cvatu od siječnja pa sve do kolovoza.

Magnolije treba saditi na polu sjenovita mjesta iako izdrži i na sunčanoj strani. Zemlja treba biti rahla, i bogata i ne previše propusna tako da biljka uvijek ima malo vlage u zemlji. Vapnenasta tla ne voli, jer ako je vapnenasto tlo onda ima svjetlije lišće. Sadi se u proljeće kada više ne bude opasnosti od niskih temperatura i mrazova. Biljku ne saditi previše duboko zbog toga što magnolija ima plitko-površinsko korjenje. Prvih par zima dok je biljka mlada treba malo zaštiti korijenje.

Biljka ne voli orezivanje, uklonite ako morate samo suhe grane i one koje su oštećene od težine snijega i sl. Ukoliko želite ipak malo formirati stablo radite dok je mlado jer kasnije će to biti veći problem, to činite tijekom zime kada biljka dođe u stanje mirovanja.